AUTONOMIJA ODGOJITELJA I RAZVOJ PARTNERSKIH ODNOSA S RODITELJIMA

Autonomija odgojitelja je temeljno polazište za razvoj njegovih profesionalnih kompetencija. Utemeljena je na znanju, a razvija se preuzimanjem inicijative za istraživanje i unaprjeđivanje odgojnoobrazovnog procesa. Ona se može ostvariti samo u uvjetima u kojima odgojitelj ima potporu ustanove u svom profesionalnom usavršavanju i izboru tema usavršavanja te mogućnost izbora načina na koji će provoditi aktivnosti u svojoj grupi. U uvjetima u kojima odgojitelj ima odgovornost samostalno donositi profesionalne odluke, moći će prilagoditi odgojno-obrazovni proces potrebama djeteta i u taj proces uključiti sve dionike koji pridonose djetetovom cjelovitom razvoju - posebno njegove roditelje. Izgradnjom kvalitetnih partnerskih odnosa s roditeljima, svi ostvaruju dobrobit: djeca ostvaruju veća razvojna postignuća, roditelji imaju podršku u razvoju roditeljskih kompetencija, a odgojitelji priliku putem povratnih informacija roditelja i djece razvijati svoje profesionalne kompetencije. S ciljem utvrđivanja ostvarenja autonomije odgojitelja i procjene partnerskih odnosa s roditeljima provedeno je anketno ispitivanje u kojem je sudjelovalo 110 odgojitelja. Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje profesionalne autonomije u izboru broja i tema stručnog usavršavanja. Odgojitelji koji se stručno usavršavaju i aktivno sudjeluju u radionicama te razmjenjuju znanja i iskustva, kritički razmišljaju o partnerskom odnosu s roditeljima te promišljaju o tome kako taj odnos učiniti kvalitetnijim. Moguće je zaključiti da su autonomija i profesionalni razvoj odgojitelja važni čimbenici u stvaranju partnerskih odnosa s roditeljima.