Panpsihizam: odgovor na nepostojeći problem?

U radu ćemo razmatrati neke od novijih argumenata u korist panpsihizma, a naročito argumente koje zastupa Filip Gof, kao i razloge zbog kojih je ovaj pristup ne samo neodrživ, već i neutemeljen. Panpsihizam, kao oblik onto-epistemičkog filozofskog pogleda na svijet, ponovo dobija na zamahu nakon Čalmersovog postavljanja „teškog problema svijesti“ (Chalmers, 1995). Polazeći od toga da fizikalizam i emergentizam ne mogu objasniti pojavu svijesti, novi panpsihizam će dovesti u pitanje otkrića nauke, ne samo neuro-nauke već i same fizike. Kritika koja se na ovakav način upućuje prirodnoj nauci ne predstavlja produktivan doprinos razumijevanju fenomena svijesti, te bismo željeli pokazati da, uprkos svim problemima koji slijede iz razmatranja svijesti, odgovor na to kako je svijest moguća ipak prije može doći iz pravca filozofskih istraživanja koja ozbiljno uzimaju u obzir domete savremene nauke, nego li ovako postavljenog panpsihizma.