Školska klima i sukobi u školi

Promatrajući sukobe među učenicima iz ekološko-razvojne perspektive u tekstu se prezentiraju rezultati istraživanja učeničke, nastavničke i ravnateljske percepcije školske klime vezano uz pojavu i rješavanje sukoba među učenicima. Istraživanje je provedeno na uzorku 370 učenika osmih razreda deset zagrebačkih osnovnih škola, 29 nastavnika i 5 ravnatelja. U istraživanju su korištene mješovite metode istraživanja: anketno ispitivanje učenika, fokus grupe s nastavnicima i intervjui s ravnateljima. Podaci upućuju da su među učenicima najčešći verbalni konflikti, ali znatan broj učenika navodi i fizičke sukobe. Uz konfliktne, u školama postoje i suradnički odnosi među učenicima. Kada je riječ o odnosima s nastavnicima, učenici ih percipiraju kao osobe od kojih se može dobiti podrška u rješavanju sukoba, no istodobno nižim vrijednostima procjenjuju njihovo poštovanje i uvažavanje učenika. Utvrđeno je također da su djevojčice “osjetljivije” od dječaka na pojavu nasilja u školi, te da učenici s najvišim ocjenama i oni koji su rjeđe bili izloženi nasilju nešto pozitivnije procjenjuju školsko okruženje od ostalih učenika. U razgovorima s nastavnicima i ravnateljima blaži se oblici sukoba među učenicima predstavljaju kao sastavni dio školske svakodnevice. Više je nastavnika i ravnatelja izrazilo zabrinutost uslijed pojave “cyber-bullyinga”, odnosno verbalnog nasilja preko Facebook-a. Među čimbenicima koji negativno utječu na školsku klimu i pojavu sukoba ističu se nedovoljna stručna osposobljenost nastavnika za rješavanje sukoba među učenicima, ograničavajuće organizacijske karakteristike škole, zdravstvene poteškoće učenika i nesređene obiteljske prilike učenika.The article reports on empirical research which examined pupils’, teachers’ and principals’ perceptions of school climate related to conflicts among pupils. Pupil conflicts were explored from an ecological-developmental perspective, including a sample of 370 pupils in their final year of compulsory schooling across 10 primary schools in Zagreb, 29 teachers and 5 principals. The research employed a mixed methods design: questionnaires administered to pupils, focus groups with teachers and interviews with principals. The results show that verbal conflicts between pupils prevail, but a substantial number of pupils also reported physical conflicts among pupils. Pupil responses indicated that both conflictual and cooperative relations exist in schools. In relation to teacher-pupil contact, pupils reported they perceived teachers as people they could rely on for support in conflict resolution, but at the same time expressed lower estimates for teachers’ respect for pupils. The research identified girls in comparison to boys as “more sensitive” to violence in schools, as well as a more positive perception of the school enviroment by pupils with higher grades and pupils who less often experienced violence in schools. Teachers and principals reported that milder forms of conflict among pupils were part of everyday school life. Several teachers and principals expressed their concern with the phenomenon of “cyber-bullying”, i.e. verbal violence over Facebook. The insufficient professional development of teachers in conflict resolution, restricted organisational characteristics of schools, pupils’ health problems and problems in the family environment have been identified as factors which negatively affect school climate and the incidence of conflicts