Hrvatska osmanistika 2001.–2017.: Studije iz prošlosti Bosanskog ejaleta u ranom modernom dobu

Trenutačno u Hrvatskoj djeluje devetero povjesničara osmanista. U razdoblju 2001.–2017. istraživali su veliki broj tema, od čega je objavljeno više desetaka radova fokusiranih na ranonovovjekovnu prošlost Bosne i Hercegovine, bilo izravno, bilo neizravno preko problematike koja se tiče područja Hrvatske, odnosno drugih zemalja u okvirima osmanskog ejaleta Bosna. Ovdje ne bih predstavljao cjelovitu bibliografiju. Uključeni su, prema slobodnoj procjeni, samo radovi koje smatram posebno relevantnim i inovativnim. Monografije uglavnom nisu citirane, s obzirom na činjenicu da u većini njih Bosna i Hercegovina (ili barem dio ejaleta) nije osnovna tema. Područje interesa u kvantitativnom smislu odnosilo se prije svega na socijalno-ekonomsku, a nešto manje na političko-vojnu te vjersku i kulturnu tematiku, odnosno ekohistoriju. Uz rad s arhivskom građom dosta je pažnje bilo posvećeno i narativnim izvorima. Rezultati koje bi vrijedilo posebno istaknuti odnose se na pitanja agrarnih odnosa, poreznog sustava i s tim povezanih demografskih procjena, širenja islama, položaja katolika, krajišku tematiku i razvitak odžakluka. Cjelovitije su obrađene, od opširnih članaka do monografija, teme poput prolegomena za revalorizaciju “Putopisa” Evlije Čelebija, pitanja baze za razrez poreza 1650.–1800., razvitka osmanskog Osijeka, urbane povijesti niza važnijih naselja u jadranskome zaleđu, međuvjerskih odnosa i pitanja identiteta, odnosa Dubrovnika i Bosanskog ejaleta kroz prizmu komunikacije s namjesnikom Hekimoglu Ali-pašom te bujuruldija drugih valija, intelektualnog profila pripadnika uleme, te kompleksnog pitanja iskorištavanje šuma u Slavoniji u osmanskom razdoblju.