POVEZANOST ČIMBENIKA RIZIKA I UČESTALOSTI OBOLIJEVANJA OD MELANOMA KOŽE

Uvod. Melanom (lat. melanoma) je rjeđi od nemelanomskih tumora kože, ali je nepredvidivog ponašanja i veće smrtnosti. U nastanku, kasnije i u razvoju melanoma važnu ulogu imaju dob i spol, debljina promjene, izloženost ultraljubičastom zračenju i opekotine nastale nakon izlaganja suncu, te obiteljsko naslijeđe. Cilj: Cilj rada je istražiti rizične čimbenike u nastanku melanoma i učestalost obolijevanja u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru. Materijali i metode. U istraživanje su uključeni bolesnici s melanomom koji se liječe u Klinici za kožne i spolne bolesti Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, kojima je od 2012. do 2016. histološki potvrđena dijagnoza bolesti, ukupno 104 bolesnika. Rezultati. Srednja dob bolesnika je X̅=55,11. Nije dokazana statistički značajna razlika u obolijevanju između spolova. Najčešći smještaj melanoma je na leđima (34,3%). Nije dokazana statistički značajna povezanost između smještaja melanoma i dobnih skupina (p=0,356), niti između spolova i debljine melanoma po Breslowu (p=0,222). Najčešća debljina po Breslowu je 5 (46,3 %). Najučestaliji je tip kože 2 (62%), s opekotinama kao posljedicom izlaganja suncu (73,9%), nastalim većinom u djetinjstvu (68,3%). Većina oboljelih ima negativnu obiteljsku anamnezu za melanom (94,2 %). Zaključak. Melanom se najčešće pojavljuje u ljudi svjetlije puti (tip kože 2), na leđima, u šestom desetljeću života, podjednako u oba spola. Najučestaliji je nodularni oblik melanoma, debljine 5 po Breslow-u. Melanom je češći kod osoba koje su u djetinjstvu imali opekotine kao posljedicu neprimjerenog izlaganja suncu. Nije pronađena statistički značajna povezanost obolijevanja od melanoma i obiteljske anamneze.