NAPUŠTANJE TEMELJNIH VRIJEDNOSTI ZAVNOBIH-a ETNOPOLITIZACIJOM I SEGREGACIJOM OBRAZOVNOG SISTEMA BIH

U ovom radu fokus neće biti na iznalaženju novih historijskih dokumenata niti novih dokaza o vrijednostima ZAVNOBiH-a u pogledu obrazovanja i kulturno-prosvjetnog djelovanja u formiranju “novog čovjeka”, “graditelja socijalističkog društva”. Svi važni dokumenti, ili najveći dio njih, već su poznati, sakupljeni i objavljeni i interpretirani. Težište ovog rada će biti više usmjereno ka podcrtavanju i reafirmiranju onih vrijednosti ZAVNOBiH-a koje i danas imaju univerzalni globalni karakter i koje prepoznajemo u dokumentima međunarodnih tijela i organizacija (UN, EU, OECD, UNESCO i sl.) ili u obrazovnim politikama zemalja razvijene demokratije, a koje su kod nas danas marginalizirane ili sasvim napuštene. Paralelno s ukazivanjem na temeljne vrijednosti odgoja i obrazovanja koje nam je ZAVNOBiH ostavio u nasljeđe, referiranjem na nekoliko najvažnijih dokumenata I i II zasjedanja ZAVNOBiH-a (1943–1945) u kojima je trasirana obrazovna politika, novi sistem vrijednosti za koji treba da se zalaže “nova škola” i “narodna prosvjeta”, pokušat ću ukazati na proces praktičnog udaljavanja od njih te na retrogradne tendencije obrazovnih sistema i odgoja mladih generacija u BiH od 1990-tih godina do danas. Kada su u višestranačkim previranjima krajem 1990-tih naglo, čak demonstrativno napuštane vrijednosti ZAVNOBIH-a zagovaranjem novog demokratskog i kapitalističkog društva, vjerovatno je bilo malo onih koji su mogli pretpostaviti da će se desiti nagli povratak, čak sunovrat na “staro”, prevaziđeno i napušteno, i to više od 60-ak godina unatrag. Novonastalo socioekonomsko raslojavanje, stvaranje malobrojne elite bogatih, kapitalistički sistem eksploatacije nezaštićenih radnika, sumnjiva privatizacija društvene i državne imovine, korupcija, korumpirano sudstvo i niz drugi oblika nehumanih društvenih odnosa pojačanih ratnim razaranjima (1991–1995) odrazilo se snažno na bosanskohercegovačko obrazovanje koje je u sebi zrcalilo sve slabosti tog “novog” sistema. Mnogi pokazatelji i istraživački nalazi potvrđuju da je obrazovni sistem BiH danas, u nekim bitnim postavkama, sličniji onom “starom” iz prošlog stoljeća, klasno podijeljenom, segregirajućem i demotivirajućem za narodne mase, koje je svjesno i odlučno napušteno već u toku NOB, nego ciljevima i vrijednostima za koje se zalaže savremena Evropa u prvim decenijama 21. stoljeća.