POLOŽAJ DOBROVOLJACA IZ ISELJENIŠTVA U SRBIJANSKOJ VOJSCI PREMA DOKUMENTIMA IZ OSTAVŠTINE DR. ANTE TRUMBIĆA (1914. – 1918.)

U radu se, prema dokumentaciji koja se nalazi u arhivskoj ostavštini dr. Ante Trumbića u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, analizira dobrovoljački pokret među hrvatskim iseljenicima za srbijansku vojsku u Prvom svjetskom ratu te istražuje njihov položaj u njoj. Dobrovoljci su se javljali najviše iz Sjeverne i Južne Amerike, Australije te Novoga Zelanda, a aktivno su pristupili vojsci na Solunskom bojištu. Srbijanska vojska ih je po dolasku uključivala u već postojeće postrojbe, unatoč zalaganju Jugoslavenskog odbora da se osnuje posebna postrojba, koja bi simbolizirala političku želju južnih Slavena iz Austro-Ugarske Monarhije za ujedinjenjem s Kraljevinom Srbijom. Srbijanska vlada i vojska vodile su dvostruku politiku prema dobrovoljcima. Javno su proklamirali ravnopravnost i jednakost svih vojnika i dobrovoljaca te izdavali zapovijedi u tom smislu, a u isto vrijeme časnicima upućivanima u iseljeništvo na agitaciju davali su tajne upute da od Hrvata prave "dobre Srbe". Jugoslavenski odbor nisu upućivali u aktivnosti oko prikupljanja dobrovoljaca i njihova djelovanja u vojsci, gdje su oni često bili zlostavljani. Kada bi se dobrovoljci pobunili, bili bi zatvoreni, a nakon završetka rata velik broj ih se vratio u zemlje iz kojih su došli.In this paper the volunteer movement among Croatian emigrants for the Serbian Army in World War I as well as their status in the army have been analysed using the documents from the Archive of dr. Ante Trumbić kept at the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb. Most of the volunteers came from North and South America, Australia and New Zealand. They joined the army on the Salonika front, where they were incorporated into already existing units, despite the effort of the Yugoslav Committee to create a special unit that would symbolize the political will of Southern Slavs in the Austro-Hungarian Monarchy for unification with the Kingdom of Serbia. The Serbian government and the army had a dual policy on volunteers. Publicly, they proclaimed equality for all soldiers and volunteers and at the same time the officers that were sent abroad for agitation were instructed secretly to convert Croats to "good Serbs". The Yugoslav Committee was ignorant of the activities involving recruitment of the volunteers and their situation in the army, where they were often ill-treated. When the volunteers reacted to maltreatment, they were harshly confined. After the War, a great number of them returned to the countries they came from