PREDRASUDE U DJEČJOJ DOBI: PROVJERA DVIJU SKALA SOCIJALNE DISTANCE

Da bi se istražile dječje predrasude, 311 učenika i učenica petih razreda iz šest zagrebačkih osnovnih škola odgovaralo je na dvije skale socijalne distance za djecu. Jednom skalom mjerila se spremnost i na udaljenije i na bliskije oblike kontakta (od života u istom gradu do bliskoga prijateljstva) s djecom koja imaju neko specifično obilježje, a drugom samo spremnost na bliske oblike kontakta s tom djecom, odnosno spremnost na zajedničke aktivnosti u slobodno vrijeme. Ciljne skupine bile su slijepa djeca, djeca koja se kreću u invalidskim kolicima, pretila djeca te djeca romske nacionalnosti. Uz zadavanje jednog faktora sve su čestice na pojedinim skalama pokazale zadovoljavajuće visoko zasićenje na istom faktoru. Djeca na obje skale iskazuju najvišu socijalnu distancu prema romskoj djeci, dok su socijalne distance prema pripadnicima ostalih triju skupina približno jednake. Dječaci iskazuju veće neprihvaćanje svih skupina nego djevojčice. Pronađena je razmjerno visoka povezanost među socijalnim distancama iskazanima prema istim skupinama na različitim instrumentima. Nalazi općenito upućuju na dječju sklonost odbacivanju pripadnika određenih skupina te upozoravaju na važnost intervencija za suzbijanje predrasuda u predadolescenciji.The aim of this research was to study children\u27s prejudice. We administered children\u27s social distance scales to 311 fifth graders from 6 elementary schools in Zagreb. One of the scales measured willingness to engage in more or less distanced forms of contact (from living in the same town to forming close friendships), while the other measured willingness to spend leisure time through doing various activities with peers who had some specific characteristic. Target groups were blind children, children who use a wheelchair, obese children and Romani children. Factor analysis on both measures for every group produced meaningful one factor solutions. On both instruments children expressed the highest prejudice toward Romani children, while social distances toward the other three groups were similar. Boys constantly showed higher social distances than girls. There were also relatively high correlations between social distances toward the same groups on different instruments. The results generally indicate children\u27s tendency to reject members of different groups and accentuate the necessity for interventions during preadolescence