GENETSKI DOPRINOS INDIVIDUALNIM RAZLIKAMA U SUBJEKTIVNOJ DOBROBITI: METAANALIZA

Cilj ove metaanalize bio je sistematizirati postojeće znanje o genetskom doprinosu individualnim razlikama u subjektivnoj dobrobiti (eng. subjective well-being) te dati smjernice za buduća istraživanja. Subjektivna dobrobit predstavlja tendenciju ka pozitivnim kognitivnim i afektivnim evaluacijama vlastita život. Dosadašnja istraživanja na području genetike ponašanja pokazala su da su individualne razlike u subjektivnoj dobrobiti dijelom genetski posredovane. Ovisno o metodologiji (nacrt, mjerni instrument, statistička obradba), postoje određene varijacije u indeksima heritabilnosti. U okviru metaanalize definirani su kriteriji uključivanja i isključivanja primarnih istraživanja, provedeno je pretraživanje literature te je identificirano 14 primarnih istraživanja. Pet istraživanja moralo je biti isključeno iz analize zbog zavisnih uzoraka. Prosječan indeks heritabilnosti subjektivne dobrobiti pokazuje da se oko 39% (k=10, Q(df=9)=241,32, p<0,0001) varijance fenotipa subjektivne dobrobiti može pripisati genetskim doprinosima. Nakon provođenja korekcije za pristranost u objavljivanju, 32% (k=12, Q(df=11)=392,83, p<0,0001) varijance fenotipa subjektivne dobrobiti može se pripisati genetskim doprinosima. Razmotrene su smjernice za buduća primarna istraživanja i ograničenja ove metaanalize.The aim of this meta-analysis was to systemize existing knowledge in the field of subjective well-being heritability and to give guidelines for future research in the field. Subjective well-being is a tendency to have a positive cognitive and affective view of one\u27s life. Research in the field of behavioral genetics has shown that individual differences in subjective well-being are partly determined by genes. Depending on the methodology used (research design, questionnaires, statistical analysis) there is variation in the heritability of subjective well-being. For this meta-analysis, inclusion and exclusion criteria were defined and a literature search has been completed with 14 primary studies identified. Five studies had to be excluded from the analysis because of dependent data (samples). The average subjective well-being index of heritability shows that 39% (k=10, Q(df=9)=241.32, p<0.0001) of the phenotype variance can be explained by genetic contribution. After correcting for publication bias, 32% (k=12, Q (df=11)=392.83, p<0.0001) of the phenotype variance can be explained by genetic contribution. Guidelines for future research are discussed as well as limitations of this meta-analysis