
O NASLJEĐIVANJU KRATKIH UŠIJU KOD OVACA
Author(s) -
Ladislav Mihal
Publication year - 1954
Publication title -
radovi šumarskog fakulteta univerziteta u sarajevu
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 2490-3183
pISSN - 1512-5769
DOI - 10.54652/rsf.1954.v3.i4-5.330
Subject(s) - physics , humanities , gynecology , medicine , art
U cijelom sklopu osobina koje jednu grupu domaćih životinja čine rasom, oblik i položaj ušne školjke iako manje važna karakteristika, ipak imaju značaja pri određivanju rasne pripadnosti. Kod mnogih vrsta i rasa domaćih životinja imamo u tom pogledu velikih razlika. Kod ovaca bergamska i jezerosolčavka rasa imaju upadljivo duge i klopave uši. Među domaćim pramenkama metohljska bjeloglava ovca (bardoka)*) ističe se izrazito dugim i većim ušima od ostalih sojeva. Kod tih rasa, odnosno sojeva ovaca, velike, klopave uši su rasna odlika i ona kao takva, ulazi u standardne karakteristike za dotičnu rasu, odnosno soj.
Međutim, kod nekih ovaca nailazimo i na pojavu kratkih spoljnih dijelova uha ili čak na potpuno otsutstvo ušne školjke i to u jednoj te istoj rasi ili soju. Ta pojava je u našoj zemlji dosta česta kod srednjobosanskih pramenki, a naročito kod ovaca na Kupreškom Polju.