
PRILOG POZNAVANJU KAPACITETA PAŠNJAKA NA ZELENGORI
Author(s) -
Vladimir Drecun
Publication year - 1954
Publication title -
radovi šumarskog fakulteta univerziteta u sarajevu
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 2490-3183
pISSN - 1512-5769
DOI - 10.54652/rsf.1954.v3.i4-5.328
Subject(s) - physics , zoology , biology
Planinski pašnjaci u FNR Jugoslaviji imaju veliki značaj za letnu ishranu stoke. Na nekim jugoslavenskim planinama stoka pase cak i zimi (na Giljevi-Pešter do kraja januara). Redovno stoka ostaje na planinama 3-4 (2-6,5) letnja meseca. Dužina pašnjačkog perioda zavisi od položaja planine, geografske širine, nadmorske visine i vremena. Radi đubrenja okućnica i oranica stočari se ujesen rano vraćaju s nekih planina, bez obzira na vreme i pašu, koje eventualno još ima na planini.Na Zelengori stoka pase 2-4 meseca, na Kopaoniku 3 meseca, na Sinjavini 3-5, na Dinari 3, na Vlašiću 3-5, na Šarplanini 3.5, na Prokletijama 2-3,5, na Galičici 6-6,5 meseci.
Pod planinskim pašnjakom u katastar su uneti i prostrani kamenjari s veoma oskudnom vegetacijom. Takvih pašnjaka ima na Zelengori i na mnogim planinama u FNRJ. Ovo treba imati u vidu, jer se često kalkulisalo sa većim prinosima nego što se mogu dobiti na ovakvim tipovima pašnjaka.
Bosanskohercegovačke planine imaju specifičan značaj za stočarstvo Hercegovine i Dalmacije. Na ovim planinama stoka se prehrani preko leta i skloni od letnjih vrućina. U Donjoj Hercegovini, kod dosadašnjeg primitivnog načina držanja stoke, ne postavlja se kao akutno pitanje zimske ishrane ovaca. Stočari iz srezova čapljinskog i stolačkog ne računaju za zimu više od 2-3 kg sena po ovci. Usled blage zime i visoke vlažnosti vazduha, vegetacija ovde prestaje kratko vreme i retki su dani da istoka nije na ispaši. Ali, oskudni pašnjaci ne daju stoci ni uzdržnu hranu i ona zimi troši rezerve prikupljene na planini. Među bosanskohercegovačkim planinama Zelengora zauzima jedno od prvih mesta po prostranstvu, obilju paše i broju stoke koja na njoj letu je. Zelengorom še od davnina koriste Humnjaci i Rudinjani.
Prilikom putovanja na Zelengoru u aprilu i septembru 1952 god. smo od Humnjaka, Rudinjana i meštana uzeli podatke o katunima, kolibarima, o broju i vrstama stoke koja je neposredno pred rat izlažila na planinu, o načinu, iskorišćavarija planine, kao i o promenama nastalim za vreme rata i posle oslobođenja. Podatke iznosimo s ciljem da posluže za orijentaciju kod izrade privrednih planova i kod dodeljivanja ovih pašnjaka na korišćenje.