Arhitektonske barijere u sportskim objektima grada Rijeke

Kada se govori o osobama sinvaliditetom, najčešće ih se definira kao osobe s trajnim ograničenjem uobavljanju neke fizičke, ali i psihičke funkcije. Njihov invaliditet posljedicaje oštećenja: vida, sluha, govorno-glasovne komunikacije, mišićno-koštanog sustava,središnjeg živčanog sustava i perifernog živčanog sustava. Ovisno o vrsti itežini oštećenja, osoba će se koristiti ortopedskim pomagalom kao što su:invalidska kolica, štake, štap, ortoza, proteza itd. Zgrade i objekti trebajubiti uređeni u skladu s time. Cilj istraživanja bio je ustanovitikoliko su sportski objekti u gradu Rijeci prilagođeni osobama s invaliditetom. Na osnovi „Pravilnikao osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenepokretljivosti“ iz 2006. godine, određene su arhitektonske komponente koje subilježene u 15 sportskih objekata. To su: pristup s prometnice i ulaz,komunikacije (dizalo, rampe, podizna platforma), pristup gledalištu i terenu teWC. Rezultati pokazuju kako 66,67% riječkih sportskih objekata ima potpunoprilagođen pristup s prometnice i ulaz. Ustanovljeno je kako 42,86% ima potpunoprilagođene komunikacije, a isti taj postotak sportskih objekata uopće nemaprilagođene komunikacije. Tek 28,57% sportskih objekata omogućuje osobama sinvaliditetom neometan pristup gledalištu ili terenu. Čak 50% sportskihobjekata nema WC uređen za osobe s invaliditetom, dok nešto manji postotak42,86% ima prilagođen WC sukladno propisima. Ovi brojevi ukazuju na potrebu zanapretkom i modernizacijom riječkih sportskih objekata te potrebno dizanjesvijesti društva o kvalitetnijem uključivanju osoba s invaliditetom usvakodnevne sportske aktivnosti.