Dobrobit svećenika u vrijeme pandemije bolesti COVID -19

Svećenici su se takođerza vrijeme pandemije bolesti COVID‑19 suočili s novim načinomživljenja vlastitog poslanja i poziva, tim više štoje svećeničkoposlanje usmjereno najčešće na živikontakt s ljudima. Uzeli smo u obzir odnos svećenika prema drugima, prema sebi i prema Bogu. U istraživanju, koje je provedeno od kraja studenoga dopolovice prosinca 2020. godine, sudjelovalo je 312 svećenika, redovnika i dijecezanskih svećenika, koji živei rade u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji te jedan manji dio u ostalim državama.Za potrebe istraživanja korištenisu upitnici, prevedeni prema novim standardima prevođenja, kojima se ispitivalo psihološko blagostanje svećenika,suosjećanje i samo‑suosjećanje te je prigodni upitnik pripremljen za potrebe ovogistraživanja koji je u fokusu imao pastoralni život svećenikaza vrijeme pandemije bolesti COVID‑19.Veći broj svećenika,to jest 77 %, izjavio je kako su u doba pandemije odvojili više vremena za molitvu nego uobičajeno, štoje ujedno i povezano s većimosobnim rastom i pozitivnim odnosima s drugima. Materijalne poteškoćeimali su svećenici koji živei djeluju u župama manjim od 3000 stanovnika. Ističe se kako nema značajnijihrazlika u psihološkojdobrobiti (psychological well‑being) između dijecezanskih svećenikai redovnika kao ni izmeđusvećenika koji živesami ili u zajednici s drugim svećenicima.Primijetili smo značajnerazlike u brizi o sebi kod svećenikakoji su na službi dužeod dvadeset godina života,gdje upravo oni pokazuju višurazinu brige o sebi. Na koncu, značajnimse pokazalo da oni svećenicikoji su više suosjećajniprema samima sebi, imaju i višurazinu psihološke dobrobiti.