HOMOSEKSUALNOST NA MIZANU VJERE, TRADICIJE, LIJEPIH, PRIHVATLJIVIH OBIČAJA I ZDRAVE LJUDSKE PRIRODE

Pripadnici LGBTIQ zajednice, njihovi aktivisti i aktivistkinje nakon dekriminalizacije homoseksualnosti i uklanjanja sa spiska poremećaja nastavili su borbu za svoja posebna, specijalna prava, izlazak u javnost i zakonsko izjednačavanje s heteroseksualnom zajednicom. To uključuje zaštitu ljudskih prava homoseksualaca, zakonsko priznavanje istospolnih parova, priznavanje seksualne orijentacije i rodnog identiteta kao osnove po kojima diskriminacija nije dozvoljena, uključujući tu i sva druga prava kojima se koristi društvena zajednica. U našoj zemlji, pod utjecajem međunarodne zajednice, a ne kao plod unutrašnjeg djelovanja bilo kojih aktivističkih subjekata ili “sazrijevanja” demokratskog društva, zabranjena je diskriminacija kroz Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o zabrani diskriminacije. Pošto se ovdje radi o kompletnoj alternativnoj kulturi oprečnoj nebeskim, objavljenim, vjerama, apsolutna većina svjetske populacije protivi se homoseksualnoj ideologiji, bez obzira na zakonska rješenja, deklaracije i pravni status koji je LGBT populacija izborila. Ljudi zdravog razuma, tradicije, lijepih, prihvatljivih običaja užasavaju se teških, pa i apokaliptičnih posljedica koje bi ova populacija mogla prouzročiti (pokušaj rušenja porodice i temeljnih univerzalnih moralnih vrijednosti, raznih novih oboljenja nepoznatih u prošlim vremenima koja prate ovu populaciju, depopulacija i bijela kuga i slično). Sigurno je da iza društvene, političke i pravne afirmacije ove populacije stoje neke svjetske 'elite' i određeni vrlo utjecajni lobiji i centri moći (masonski, židovski, porno, farmaceutski, satanistički, džender i drugi). Coming outom i prajd/paradama ponosa, homoseksualne /gey osobe ostvaruju svoju društvenu angažiranost, specifične aktivnosti, ideologiju i javna istupanja, grade sebi svojstvenu supkulturu, tj. kontrakulturu ili alternativnu koja pruža otpor prema dominantnoj heteroseksualnoj kulturi. U posljednje vrijeme na našim prostorima došlo je do značajnih pomaka u usvajanju zakonodavstva nametnuto vanjskim faktorima i društvenopravnim pritiscima koje bi trebalo da štiti ovu populaciju od homofobičnog ponašanja. Tako je posljednjih godina, stav prema homoseksualcima ublažen i kod nas kao što se to ranije već desilo globalno, na Zapadu. Njihova supkultura nameće se i na našim prostorima u različitim oblastima i sferama društvenog života kroz umjetnost (književnost, kulturu, muziku, pozorište, film, slikarstvo, fotografiju, festivale, strip...), djelovanje sve većeg broja LGBT organizacija, njihovog aktivizma, uz obilno korištenje medija, posebno interneta, ali isto tako prava i politike, preko jakog stranog lobija i utjecaja svjetskih centara moći.  Njihova kampanja za zakonska prava i ravnopravnost u društvu, pod krinkom tolerancije i zaštite ljudskih prava, borbe protiv diskriminacije, stereotipa i homofobije, uz primjenu ultimatuma od određenih vanjskih centara moći dovela je do usvajanja pravnih akata, deklaracija, rezolucije o zaštiti prava LGBT osoba kako na svjetskom tako i na državnom i regionalnom nivou. Pošto se radi o posebnoj ciljnoj grupi, specijalnim pravima, osobenoj kulturi i pokretu, u radu smo se posebno kritički osvrnuli na Istanbulsku konvenciju i dva modela njihove javne borbe za priznavanje i nediskriminaciju (Coming out i prajd/parade ponosa) jer su to trenutne aktualnosti koje se pokušavaju sprovesti na našim prostorima uz pomoć koja dolazi izvan naše zemlje.