Open AccessPARTIKULE إِذْ I إِذَا I NJIHOVA ULOGA U LINGVISTICI I U (KON)TEKSTU
Author(s) -
Mersiha Čaušević
Publication year - 2019
Publication title -
zbornik radova islamskog pedagoškog fakulteta u bihaću
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 2744-1695
pISSN - 1840-3395
DOI - 10.52535/27441695.2019.11.221-239
Subject(s) - physics , humanities , croatian , theology , philosophy , linguistics
Rad tretira partikule إِذْ i إِذَا i njihovu upotrebu kao veznika vremenskih i pogodbenih, ali i pogodbeno-odnosnih i uzročnih rečenica. Međutim, prema njihovoj sintaksičkoj funkciji, arapski gramatičari ih najčešće smatraju adverbima. Također, javljaju se i u imenskoj i u glagolskoj rečenici, a dolaze uz skoro sve vrste glagola: u perfektu, prezentu, imperfektu, futuru, a mogu doći i uz neke vrste imena. Najprije su dati primjeri upotrebe ovih partikula u zavisnim rečenicama: vremenskim, pogodbenim, uzročnim, te uzročno-odnosnim. Potom su partikule predstavljene zasebno, i na kraju, uz neke druge partikule s kojima čine semantičku cjelinu. Najfrekventnija značenja ovih partikula su: vremensko i pogodbeno, ali i uzročno-posljedično. Radnja rečenice u kojoj se upotrebljavaju je uslovljena nečim, a da bi se ona ostvarila, da bi došlo do njenog rezultata/posljedice, mora postojati vrijeme u koje je radnja smještena. Primjeri iz književnog i sakralnog teksta ukazuju na to u kojoj mjeri kontekst utiče na njihovo značenje, ali isto tako i odnos čitaoca prema djelu, bio on subjektivan ili objektivan.