PRINCIPI I INSTRUMENTI ISLAMSKOG FINANSIJSKOG TRŽIŠTA

Finansijsko tržište (engl. financial market, njem. Finanzmarkt) ili tržišta novca u konvencionalnoj ekonomiji označava skup institucija i transakcija gdje se susreću kupci i prodavači i na kojima se odvija trgovina kapitalom, odnosno to su mjesta, osobe, instrumenti, tehnike i tokovi koji omogućavaju razmjenu novčanih viškova i manjkova, tj. novca, kapitala i deviza. Nerazvijena financijska tržišta su svedena na depozit, kredit i banke, a razvijena obiluju financijskim instrumentima, raznovrsnim financijskim institucijama, složenim financijskim tehnikama i brojnim financijskim tokovima pa se dijele na tržište novca i kratkoročnih vrijednosnih papira, tržište kapitala i devizno tržište.  Postavlja se aktualno i važno pitanje da li i kako ovako definirano finansijsko tržište može funkcionirati u uvjetima isključivanja kamate i kamatarenja iz finansijskih operacija?  To je pitanje na koje moraju odgovoriti treoretičari islamske ekonomije koja ne priznaje kamatu kao dozvoljenu vrijednost. Pitanja islamskog financijskog tržišta spadaju u domen varijabilne islamske ekonomske prakse koja se razlikuje u vremenu i prostoru, podložna je promjeni i prilagodbi, ali isto tako moraju se uskladiti sa konstantnim, nepromjenljivim principima islamske ekonomije. Neki teoretičari islamske ekonomije, kao što je i sam Ahmed Osman Babikir, daju prijedlog kratkoročnih islamskih finansijskih instrumenata koji su zasnovani na murabehi, mušareki, mudarebi, baj’i al-selem, istisna'u i idžari modelima finansiranja, a koji bi se mogli koristiti u operacijama na islamskom novčanom tržištu.