UMJETNOST KAO TERAPIJA

Reformom školstva i prelaskom osnovnog obrazovanja u devetogodišnje osnovno obrazovanje, po prvi se put u proces nastave uključuju i djeca s posebnim potrebama. Još mnogo više i mnogo prije nego u općem obrazovanju u likovnom odgoju i obrazovanju se postavljaju brojni odgojni ciljevi, koji obuhvataju široki raspon od poticaja psihomotornog razvitka pa do estetske osjetljivosti i njezina emocionalnog korelata.' Već nekoliko godina terapeutska zajednica kao oblik liječenja i druženja djeluje na Odjelu neuropsihijatrije Kantonalne bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“, kao i održavanje umjetničke radionice i izložbe pod nazivom „Bojom i riječima iz srca i duše“. Pacijentima je omogućeno da kroz umjetničko djelovanje dopru do bržeg ozdravljenja, ostavljajući iza sebe zanimljiva likovna i literarna djela. Budući da su pacijenti naslikali veliki broj slika, Odjel neuropsihijatrije je u saradnji Muzeja USK-a, organizirao izložbu pacijenata terapeutske radionice „Bojom riječima iz srca i duše“. Prema riječima dr. Elvira Selimbegovića, načelnika odjela neuropsihijatrije: „Cilj izložbe je da se pacijenti osim procesa liječenja uz stručne ljude i medicinsko osoblje okrenu široj društvenoj zajednici u cilju lakše resocijalizacije.“ Druga grupu čine djeca sa posebnim potrebama. Udruženje roditelja, djece i omladine s posebnim potrebama „u sklopu svojih programskih aktivnosti sve češće organizuju umjetničke radionice" art terapije na kojima se djeca kroz metode igre uspijevaju spontano i slučajno likovno izraziti. Koordinacija oka i ruke poneku tehniku škropi, a zatim prskanje ili oblikovanje boja i forme, zapravo pokazuje da su djeca puna volje i mašte.Emocije i crtanjeEmocija nas vodi i potiče na aktivnost. Motivacija učenika može se postići aktiviranjem pozitivnih emocija. Emocije, uzbuđenje, osjećajnost, ljubav i estetska osjećanja, gotovo su uvijek prisutni u dječjem likovnome stvaralaštvu. Odsutnost pozitivnih emocija izaziva opadanje intenzivnosti rada, ritma za krvotok, disanja, endokrinog sistema. U nastavi se često zaboravljaju emocije. To najviše ovisi o nastavniku i njegovoj sposobnosti aktiviranja učenika a ponekad i od samoga raspoloženja učenika.  Želja mi je skrenuti pažnju na značaj umjetnosti u liječenju duševnih bolesti i sve veću potrebu u afirmaciji kreativnosti