
MOTIVACIJA RAĐANJA I SOCIOEKONOMSKI STATUS U CAZINSKOJ KRAJINI
Author(s) -
Sulejman Kendić,
Šemso Rošić,
Mirsad Avdić
Publication year - 2010
Publication title -
zbornik radova islamskog pedagoškog fakulteta u bihaću
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 2744-1695
pISSN - 1840-3395
DOI - 10.52535/27441695.2010.3.285-300
Subject(s) - physics , humanities , zoology , gynecology , medicine , philosophy , biology
Cilj rada je istražiti motiviranost ispitanica Cazinske krajine za rađanjem, s obzirom na postojeće socioekonomsko stanje i stav društva (države) prema trudnoći. Poznatim naučnim metodama napravili smo prospektivno istraživanje (anketiranje) trudnica i žena reproduktivne dobi iz Cazinske krajine (Velika Kladuša i Cazin ), te studentica Pedagoškog fakulteta i Visoke zdravstvene škole Univerziteta u Bihaću. Anketirano je ukupno 1195 ispitanica (trudnice u svim trimestrima trudnoće) - 630 trudnica, 350 žena reproduktivne dobi koje su ostvarile svoju reprodukcije djelomično ili potpuno, 90 studentica Pedagoškog fakulteta koje nisu rađale i 105 studentica Visoke zdravstvene škole koje, isto tako, nisu rađale. Anketiranje je provođeno od 1.7. do 30.9. 2008. godine. Rezultati do kojih smo došli su sljedeći: Prosječna dob ispitanica 23,5 ± 2,8 ili 84,70% ispitanica nije zaposleno, dok je samo 15,39% zaposlenih. 47,02% ispitanica obitavaju u stanu, 28,87% u porodičnoj kući, a 24,20% su podstanarke. 52,50% ispitanica imaju završenu srednju školu, 23,50% višu školu, 17,77% osnovnu školu. Svega 6,30% njih imaju završen fakultet. 48,76% je prvorotkinja, 47,84% je drugorotkinja i 3,23% trećerotkinja. Ispitanica koje su rodile dvoje djece bilo je 82,57%, troje djece 9,14% i sa jedno dijete 6,85%. 49,10% trudnica i žena se izjasnilo kako žele imati samo 2 djece, dok se 49,10% izjasnilo da nisu motivirane više za trudnoću. 71,79% studentica se izjasnilo se žele imati samo jedno dijete, dok 72,82% nije uopće motivirano za trudnoću. 43,76% ispitanica se izjasnilo kako je nedovoljan interes države za tretman trudnica, a 50,20% da je briga države za trudnice nikakva. 63,68% ispitanica promijenilo bi stav oko trudnoće ako bi bilo stimulirajućih mjera, a 30,79% ne bi mijenjalo svoj stav, bez obzira na potporu. 65,43% ispitanica je nezadovoljno s mjesečnim primanjima koja ne mogu podmiriti njihove potrebe, dok je 23,93% zadovoljno, pošto im u potpunosti zadovoljavaju životne potrebe. Na osnovu iznesenoga možemo zaključiti, kako rađanje ovisi o ličnoj motivaciji i stimulaciji države za rađanjem, te izjednačavanjem prava trudnica - bez obzira da li su u procesu rada ili su domaćice na birou.