Open AccessSekuritizacija zdravlja i (ne)sigurnost ustavnog poretka
Author(s) -
Mirko Bilandžić
Publication year - 2021
Publication title -
međunarodne studije
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 2459-623X
pISSN - 1332-4756
DOI - 10.46672/ms.21.1.1
Subject(s) - medicine , traditional medicine
Povezanost javnog zdravlja, medicine i sigurnosti nije povijesna novost.Obilje činjenične empirije ukazuje na sličnosti tehnologije ratovanja i medicine: usmjereni su na populaciju, imaju strateški značaj i producirajusigurnost. Uostalom, javno zdravstvo ima uporabu u dvama područjima:ratovanju (warfare) i državi blagostanja (welfare). Moderna medicina razvijena je kao rezultat djelovanja u obama područjima, kao sredstvo obranedruštva te kao sredstvo podizanja razine blagostanja populacije. Povijesno, sigurnosni aspekti medicine i zdravlja empirijski su nesporni, makarbolesti i zdravlje ljudi i nacije dominantno su tretirani kao zdravstveno‑‑medicinsko i razvojno pitanje. Redefinirane sigurnosne paradigme u po‑sthladnoratovskom razdoblju postavile su (zarazne) bolesti na pijedestalsigurnosnih izazova. Vijeće sigurnosti UN‑a 10. siječnja 2000. prvi je putu povijesti zdravstveno pitanje – HIV/AIDS – proglasilo prijetnjom međunarodnom miru i sigurnosti. Globalna pandemija AIDS‑a od tada višenije samo globalno zdravstveno pitanje i pitanje razvoja, nego ima i važnesigurnosne implikacije: ima izravne i neizravne učinke na ljudsku sigurnost, sigurnost društva, nacionalnu i međunarodnu sigurnost. Identičnuempirijsku potvrdu zdravlje je dobilo proglašenjem pandemije koronavirusa značajnom prijetnjom miru i sigurnosti. Početkom 21. stoljeća zdravljeje sekuritizirano, označeno je prijetnjom koja dovodi u pitanje egzistencijalnost, što zahtijeva poduzimanje urgentnih i posebnih mjera radi zaštite isigurnosti objekta (zdravlje) koji je izložen prijetnji. Ekstenzija represivnihdržavnih ovlasti i uvođenje „stanja izuzetka” ili izvanrednog stanja (stateof exception, state of emergency) kao odgovor na prijetnje u redefiniranimsigurnosnim uvjetima postaju ili su postali (kao u slučaju „rata protiv terora”) trajna ili trajnija norma. U suočavanju s novim rizicima, pozna‑ti sigurnosni mehanizmi nisu dostatni. Izuzeci postaju pravilo, u stanjuizvanredne situacije postupno dolazi do „normalizacije izvanrednosti.” U eri sekuritizacije zdravlja, granica između zdravstvenih i sigurnosnih provedbenih politika (policy) je izbrisana. Zdravstvena sigurnost time uvjetujetransformaciju političkih ovlasti u forme „institucionalizirane izvanrednosti.” Dovodi li time sekuritizacija zdravlja do (ne)sigurnosti ustavnogporetka?