z-logo
open-access-imgOpen Access
Hiperadrenokorticizam u pasa I dio: Definicija, klinička slika i laboratorijski nalazi
Author(s) -
Ivana Kiš,
Nada Kučer,
Dalibor Potočnjak,
Nikica Prvanović Babić,
Maša Efendić,
Gabrijela Jurkić Krsteska,
Vesna Matijatko,
Anđela Krizman,
Mirna Brkljačić
Publication year - 2022
Publication title -
veterinarska stanica
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
SCImago Journal Rank - 0.173
H-Index - 4
eISSN - 1849-1170
pISSN - 0350-7149
DOI - 10.46419/vs.53.5.8
Subject(s) - physics , medicine , nuclear medicine
Hiperadrenokorticizam, često nazivan još i Cushingovim sindromom, je jedna od najčešćih endokrinopatija u pasa karakterizirana kliničkim i kliničkopatološkim manifestacijama kronično povišene koncentracije kortizola u krvi. U veterinarskoj se medicini ova bolest može javiti kao posljedica davanja visokih doza kortikosteroida koji se najčešće koriste u terapiji imunoposredovanih i/ili alergijskih bolesti. Ovaj oblik naziva se ijatrogenim hiperadrenokorticizmom. Spontano se bolest u pasa javlja najčešće kao posljedica bolesti hipofize (tzv. o hipofizi ovisan hiperadrenokorticizam: PDH) pri kojoj dolazi do povećanja sinteze i izlučivanja ACTH ili tumora kore nadbubrežne žlijezde (tzv. o adrenu ovisan hiperadrenokorticizam: ADH) koji obično proizvodi povećane količine kortizola. U rijetke uzroke hiperadrenokorticizma ubraja se i povećana proizvodnja kortizola ovisnu o hrani te ektopična sinteza ACTH. Hiperadrenokorticizam je bolest odraslih i starijih pasa, i u medijan dobi – od 7.-9. godine. Za pojavu prirodne bolesti ne postoji spolna predispozicija iako neki autori smatraju da je moguća blaga predispozicija ženki za razvoj ADH. Prisustvo HAC-a je opisano u većine pasmina, a najčešće obolijevaju male terijerske pasmine, pudli, jazavčari, bigli, kovrčavi Bišoni, standardni gubičari, foksterijeri, njemački ovčari, labrador retriveri, australski ovčari, bokseri i bostonski terijeri. Najčešće prisutni klinički znaci hiperadrenokorticizma su: poliurija i polidipsija, polifagija, povećanje tjelesne mase, povećanje abdomena, endokrine alopecije, mišićna slabost i dahtanje. Kao rjeđi simptomi se javljaju povećanje jetre, letargija, smanjeno podnošenje tjelesnih napora, anestrus u kuja ili atrofija testisa u mužjaka, miotonija, hipertenzivna retinopatija i/ili neurološki deficiti. Od dermatoloških znakova uz tipične bilateralno simetrične nepruritične alopecije na trupu mogu se javiti i stanjena koža, gubitak elasticiteta, lako ozljeđivanje sa stvaranjem modrica, komedoni, strije, kalcinoza kože i sporo cijeljenje rana. U laboratoriju se u hematologiji najčešće zapažaju stresni leukogram s limfopenijom i eozinopenijom, blaga do umjerene neutrofilija i/ili monocitoza, blaga policitemija i/ili trombocitoza. Biokemijske promjene koje se najčešće javljaju uz HAC su: povišenje aktivnosti alkalne fosfataze, povišene koncentracije kolesterola i triglicerida, blaga hiperglikemija i povišenje aktivnosti alanin aminotransferaze. U tijeku analize urina najčešće se mogu utvrditi snižena specifična težina mokraće (hipostenurija) i proteinurija. U pacijenata sa sekundarnim diabetes mellitus-om glukozurija, a također su u pacijenata s HAC-om česte su i urinarne infekcije bez prisustva znakova upale. Što je veći broj kliničkih simptoma i laboratorijskih nalaza koji su kompatibilni s HAC-om to je snažnija sumnja na ovu bolest te će se prije pristupiti daljnjim dijagnostičkim postupcima.

The content you want is available to Zendy users.

Already have an account? Click here to sign in.
Having issues? You can contact us here