The peptide hormone hepcidin

Hepcidin je peptidni hormon i glavni je re- gulator metabolizma željeza. Otkriven je u humanom serumu i urinu 2000. godine i nazvan je LEAP-1 (engl. Liver Expressed Antimicrobial Protein). Nedugo nakon toga znanstvenici su pod vodstvom Tomasa Ganze u potrazi za antimikrobnim peptidima otkrili peptid povezan s upalom i nazvali ga “hepcidin”. Otkrili su da se sintetizira u jetri i da ima antimikrobna svojstva. Najveći broj istraživanja o djelovanju i regulaciji izlučivanja hepcidina učinjen je na mišjim modelima kada je ustanovljeno da se sinteza i izlučivanje hepcidina u miševa povećava u stanjima s povišenim količinama željeza u serumu i upalnim stanjima. Određivanje hepcidina u krvi i ostalim tjelesnim tekućinama određuje se imunološkim testovima s antihepcidinskim protutijelima - ELISA (prema engl. enzyme-linked immunosorbent assay) i masenom spektrometrijom. Koncentracije hepcidina u serumu određene masenom spektometrijom i koncentracije određene ELISA metodom dobro koreliraju. Imunološki testovi najtočnije mjere niske vrijednosti hepcidina, a masena spektrometrija točnije mjeri aktivnu formu hepcidina. Poremećaji u ekspresiji hepcidina javljaju se kod mnogih bolesti kao što su: anemija prouzročena kroničnim sistemskim bolestima, sideropenične anemije, maligne bolesti, hereditarne hemokromatoze i stanja s neefektivnom eritropoezom. Stoga mjerenje koncentracije hepcidina ima veliko značenje u dijagnostici i liječenju stanja u kojima je narušena ravnoteža željeza u organizmu. Napredak u razumijevanju uloge hepcidina u kontroli homeostaze željeza dovodi do novih mogućnosti liječenja u stanjima sa sniženim ili povišenim razinama željeza u organizmu. Hepcidin je nedavno identificiran kao akutno fazni protein s antimikrobnom i regulatornom funkcijom željeza. Mnogi su istra- živači pokazali interes za razvoj dijagnostičkog testa za mjerenje hepcidina u pasa. Ciljevi njihovog istraživanja bili su kloniranje i sekvenciranje gena psećeg hepcidina i prikupljanje preliminarnih podataka o pojavi hepcidina u pasa. Filogenetska analiza pokazala je da je humani hepcidin bio sličniji hepcidinu pasa nego hepcidinu glodavaca. U pasa, kao i u ljudi, hepcidin se najviše sinetitiza u jetri, a nešto slabije u bubrezima i plućnom tkivu pasa. Rezultat ovog istraživanja uspostavio je osnovu za buduća istraživanja psećeg hepcidina. Autori navode da psi mogu biti dobar model za istraživanje uloge hepcidina u ljudi.