Stariji ljudi u Sloveniji

S 13,2% osoba u dobi od 65 i više godina (1997.), Slovenija se svrstava među stara društva, a udio starih u njenom stanovništvu se i dalje povećava. Očekivano trajanje života za osobe iznad 65 godina je za jednu godinu kraće nego u Njemačkoj, što je pokazatelj dobre kvalitete života, osobito umirovljenika. Oni su ravnomjerno raspoređeni u svim dohodovnim razredima. Ni drugi indikatori ne potvrđuju stereotip o vezi između starosti i siromaštva. Ispod granice siromaštva su osobe bez mirovine i osamljeni stari seljaci. Među problemima, povezanim s društvenim položajem starih, su porast potrebe za pomoći i njegom, opterećivanje članova obitelji, gubitak smisla života, samoubojstva i neizgrađena kultura umiranja. Ostvarivanje ljudskih prava u starosti znači, prije svega, skrb za kvalitetu života starih i sprečavanje diskriminacije na osnovi starosti. Kvaliteta života se osigurava, prije svega, sustavima mirovinsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja te mjerama socijalne zaštite pod pretpostavkom gospodarske uspješnosti države kao cjeline. Na svim tim područjima odvijaju se procesi reformiranja i pluralizacije, koji bi trebali, uz jasnije definiranje aktivnosti i mreže javne službe, povećati odgovornost pojedinca za vlastito blagostanje te preraspodijeliti odgovornost za skrb uz državu i na druge nositelje.With 13,2% of persons of 65 years of age and over (1997), Slovenia belongs to the category of old societies. The participation of the elderly in its population continues to increase. The expected length of life of persons of over 65 is a year shorter than in Germany and this is proof of the good quality of life, particularly of pensioners. They are equally distributed in all income classes. Other indicators also do not confirm the stereotype of the link between old age and poverty. Below the poverty line are persons without any pension and lonely elderly villagers. Among the problems connected with the social position of the elderly are an increased need for assistance and care, the burdening of family members, a loss of a sense for life, suicide and an undeveloped culture of dying. The realisation of human rights in old age is first of all care for the quality of life of the elderly and the prevention of age discrimination. The quality of life is ensured first of all by the systems of retirement and disability and health insurance and by measures of social protection under the condition that the entire state is economically successful. In all these areas, there are processes of reformation and pluralisation which, along with clear definitions of the activities and networks of public service, ought to increase the responsibility of an individual for his or her own welfare and distribute the responsibility for welfare to other bearers rather than the state