Solidarnost i supsidijarnost kao temelji socijalnog tržišnog gospodarstva

U ovom članku autor raspravlja o pojmovima: solidarnost, supsidijarnost i socijalno tržišno gospodarstvo. Solidarnost kao moralni pojam označava obvezu zauzimanja čovjeka za čovjeka. Zbog toga taj zahtjev bez daljnjega spada u temelje morala uopće. Sržna poruka principa supsidijarnosti , kojeg socijalna enciklika Quadragesimo anno naziva “gravissimum principium” je jasna: nadležnost treba alocirati na najnižu razinu na kojoj se ona provodi. Ako se na socijalno tržišno gospodarstvo gleda ne kao na diferencirani političko-ekonomski model nego kao na dinamički proces koji teži k tome da poveže princip slobode tržišta sa socijalnom jednakošću, onda je jasno zbog čega su princip solidarnosti i supsidijarnosti temelji socijalnog tržišnog gospodarstva. Ova tema, kojom se želim pozabaviti s gledišta kršćanske socijalne etike na jednoj je strani principijelne naravi, a na drugoj, glede gravirajućih problema, predmetom mnogostrukih specijalnih kontroverzija oko uređenja socijalne države odnosno socijalnog tržišnog gospodarstva. Svoju zadaću ovdje vidim u tome da pokušam pružiti skicu osnovnih aspekata teme. Pri tome mi je potpuno jasno da kršćanske socijalne etike kao homogene discipline per se nema. Glede pluralizma kršćanskosocijalnoetičke tradicije i gledišta, ovaj pokušaj može se razumjeti samo kao prijedlog, koji ne aspirira da bude reprezentativan, ali koji nastoji biti u sredini svih ovakvih diskusija. Želim slijediti raščlambu teme koju diktira njezin naslov. Najprije ću se pozabaviti pojmom solidarnosti , tada supsidijarnosti te u trećem dijelu nekim aspektima socijalnog tržišnog gospodarstva.Solidarity as a moral concept represents an obligation of people to support each other. Therefore, this requirement undoubtedly belongs to the foundation of morale in general. The core of the principle of solidarity is a conviction of dignity and self-sufficiency of a human being. In the breadth of human personality was reduced to solidary cooperation, then according to the encyclical Mater et magistra , man must be: “a bearer, a source and a goal of all social institution”. Solidarity as a moral attitude, according to the encyclical Sollicitudo rei socialis is “a firm and steady deciseveness to support general welfare, i. e. the welfare of all and for all because we certainly responsible for everything”. The core message of the principle of subsidiarity, which by the social encyclical Quadragesimo anno is called “gravissimum principium” is clear: competence must be allocated to the lowest level at which it is exercised. In the encyclical, it is written: “It is therefore necessary for the highest state authority to delegate less important jobs and matters, which would otherwise take up considerable time, to lower institutions. In such a way, it will be able to more freely and successfully carry out only that is its duty.” If the social market economy is not looked upon as a differentiated political and economic model but as a dynamic process, striving to link the principle of market freedom with social equality, then it is clear why the principle of solidarity and subsidiarity are the bases of social market economy