Religija, Crkva i treći sektor u Srednjoj i Istočnoj Europi

Promijenjene društvene okolnosti u postkomunističkim zemljama dovele su do intenzivnog razvoja mnogih nedržavnih i neprofitnih organizacija, tj. oblikovanja tzv. trećeg sektora društvenog života. Kako su danas bitno promijenjeni obrasci odnosa Crkva – društvo – država, evidentan politički i društveni potencijal religije može se iskazati prije svega kroz treći sektor: Koristeći se Anheierovim i Seibelovim modelom proučavanja neprofitnog sektora u Srednjoj i Istočnoj Europi, u tekstu su na primjeru Hrvatske i drugih zemalja analizira uloga religije i Crkve kroz tri ključna područja: obrasci odnosa država – društvo prije 1989. godine, obrasci transformacije i obrasci institucionalne izgradnje. Posebno se analizira proces prilagođavana novim društvenim okolnostima gdje se na osnovi aktualnih događanja pronalaze tri dileme: legitimno-kritička (dilema legitimacije političkog poretka nasuprot rastućim socijalnim problemima na koje je religija posebno osjetljiva), tradicionalno-mobilizacijska (odnos tradicionalne strukture Crkve i tradicionalnih oblika religioznosti i mobilizacijskih potencijala vjernika laika), ideologijsko-pragmatična (supsumira prve dvije i govori o utjecaju religije i Crkve na oblikovanje društvenih odnosa te posebno na izgradnju modela socijalne države).Changed social circumstances in postcommunist countries led to intensive development of numerous nongovernment and nonprofit organizations, i.e. to forming of the so-called third sector of social life. Since the relations Church – society – state have been significantly changed today, the evident political and social potential of religion can be expressed primarily through the third sector. Using the Anheier and Seibel\u27s model of studding the nonprofit sector in the Central and Eastern Europe, the text analyses the role of religion and the Church on the example of Croatia and other countries in three key fields: the patterns of the relationship state-society before 1989, the patterns of transformation and the patterns of institutional development. A particular analysis is made about the process of adaptation to new social circumstances, whereby, on the basis of actual events, three dilemmas are observed: the identification-critical one (the dilemma about the identification of the political orger in relation to ever increasing social problems to which religion is particularly sensitive), the traditional-mobilization one (the relationship of the traditional structure of the Church and traditional forms of religiousness and mobilization potentials of layman congregation members) the ideological-pragmatic one (subsummarizes the first two and deals with the influence of the religion and the Church on shaping of social relationships, and particularly on the development of the model of the welfare state)