Karitativni rad Katoličke Crkve kao ishodište socijalnog rada u Hrvatskoj

U radu se raspravlja uglavnom o karitativnom radu Katoličke Crkve u Hrvatskoj u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Autor polazi od činjenice da je socijalna problematika i djelovanje Katoličke Crkve na socijalnom području u spomenutom razdoblju još uvijek \u27neistraženo područje\u27. To otežava istraživanje o povezanosti karitativnog rada Katoličke Crkve i socijalnog rada u Hrvatskoj. Potrebno je najprije istražiti veoma bogatu socijalnu djelatnost Katoličke Crkve u spomenutom povijesnom razdoblju. Kao primjer te bogate socijalne djelatnosti autor navodi ulogu i djelovanje Vilka Anderlića, o kojemu se do pred koju godinu \u27jedva znalo da je postojao\u27 i primjer osnivanja i djelovanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije (1933.) kao prvog Caritasa u Hrvatskoj. Oba primjera potvrđuju pretpostavku o važnosti socijalnog i posebno karitativnog rada Katoličke Crkve do kraja Drugog svjetskog rata. Nakon 1945. godine u tadašnjoj Jugoslaviji Katoličkoj Crkvi nije dopušteno socijalno i karitativno djelovanje. Situacija se u pozitivnom smislu, s obzirom na mogućnost karitativnog djelovanja Katoličke Crkve, mijenja nakon demokratskih promjena 1990. godine. Za pretpostaviti je da je karitativni rad Katoličke Crkve bitno utjecao na razvoj socijalnog rada u Hrvatskoj. Autor ukazuje na važnost interdisciplinarnog dijaloga stručnjaka, zbog toga što je kako karitativnom radu Katoličke Crkve tako i socijalnom radu u Hrvatskoj u središtu zaštita ljudskoga dostojanstva, koje je u suvremenim uvjetima života sve više ugroženo.The paper mainly discusses the caritative work of the Catholic Church in Croatia in the first half of the 20th century. The author proceeds from the fact that social problem area and the activity of the Catholic Church in the social sphere in the aforementioned period are still “unexplored areas”. This renders the research on the connection between the caritative work of the Catholic Church and social work in Croatia more difficult. It would be necessary to first research a very abundant social activity of the Catholic Church in that historical period. As an example of this abundant social activity, the author mentions the role and activity of Vilko Anderlić, who was ‘barely known to have existed’ until a few years ago, as well as the example of the foundation and activity of the Caritas Archdiocese of Zagreb. Both examples confirm the assumption of the importance of social and especially caritative work of the Catholic Church until the end of World War II. After 1945, the Church was not permitted social and caritative activity in former Yugoslavia. With respect to the possibility of the caritative activity of the Catholic Church, the situation has improved after the democratic changes in 1990. It should be supposed that the caritative work of the Catholic Church significantly influenced the development of social work in Croatia. The author emphasises the importance of the interdisciplinary dialogue of experts, as the protection of human dignity, that is becoming more and more threatened in contemporary life conditions, is central to both the caritative work of the Catholic Church and social work in Croati