Psihosocijalne pretpostavke skrbi za starije osobe

Nagle demografske promjene i trendovi koji prate urbanizaciju i modernizaciju zaoštravaju probleme brige i skrbi za stare ljude u cijelome svijetu. Zbog toga se traže i proučavaju oblici skrbi koji bi bili najpovoljniji za stare ljude, njihove skrbnike i društvo općenito. No pitanje o tome što je najpovoljniji oblik brige za stare ljude veoma je složeno. S jedne strane, za zadovoljstvo starih ljudi neophodan je osjećaj financijske i osobne autonomije koju osiguravaju primjerena davanja društva. S druge strane, financijska osiguranost nije dovoljna, jer za zdravlje, zadovoljstvo i dobrobit starih ljudi veliku važnost imaju odnosi s njihovom odraslom djecom. Iako podaci iz razvijenog svijeta, a i iz svijeta u razvoju pokazuju da unatoč modernizaciji i porastu obrazovne razine pučanstva u većini zemalja još uvijek postoji snažna međunaraštajna povezanost i solidarnost, te da se u većini slučajeva stari ljudi mogu pouzdati na neku vrstu pomoći od svoje djece, mnogobrojni psihosocijalni čimbenici otežavaju uspostavljanje dobrih međunaraštajnih odnosa i ugrožavaju skrb koju odrasla djeca trebaju ili žele pružiti svojim roditeljima.Rapid demographic changes and trends following the urbanisation and modernisation intensify the problems of care for elderly people in the whole world. Therefore many various ways of care are being implemented and analysed with the aim to find out the ones that are most favourable for elderly people, the caregivers and society in general. However, the question what constitutes the best kind of care is not a simple one. On one hand, for the satisfaction of elderly people it is indispensable to have a feeling of personal and financial autonomy assured by a good social policy. On the other hand, the financial security is not enough, as good relations with their adult children are most important for the satisfaction and welfare of elderly people. Although the research results from both the developed and developing world point that, despite modernisation and rising educational level, strong intergenerational solidarity exists in most countries, and in most cases elderly people can rely on some sort of assistance from their children, numerous psychosocial factors impede the establishment of good intergenerational relations and jeopardise the care that adult children should provide to their parents