Restrukturiranje rada? Transformacija strukture zaposlenosti

U procesu kapitalističkog restrukturiranja, transformacija rada i zaposlenosti zauzima ključan položaj. Novi organizacijski modeli i doktrine, osnaženi upotrebom informacijsko-komunikacijskih tehnologija i deregulatornih političkih odluka, pridonijeli su promjeni oblika i strukture zaposlenosti širom svijeta. Članak proučava strukturu zaposlenosti na makrorazini. Na temelju koncepata postindustrijskog društva razmatraju se teze: (a) da se ekonomska aktivnost pomiče sa proizvodnje robe na pružanje usluga, i (b) da u novoj ekonomiji zanimanja s visokim udjelom znanja i informacija zauzimaju ključan položaj. Kroz pregled strukture zaposlenosti u zemljama prvoga svijeta, tranzicijskim zemljama i Hrvatskoj, razmatraju se strukturalne promjene u njihovu historijskom kontekstu. Glavni je izvor podataka anketa o radnoj snazi, te službena statistika rada za Hrvatsku (period 1970.–1996.). Ekonomske aktivnosti agregirane su u skladu sa Castellsovom adaptacijom Singelmannove klasifikacije sektora djelatnosti. Podaci za zemlje prvoga svijeta, usprkos međudržavnim razlikama, podržavaju izvorne teze. Analiza recentnih promjena u strukturi zaposlenosti u tranzicijskim zemljama prikazuje različite startne pozicije i različite obrasce transformacije. Zajednička im je karakteristika rast udjela proizvođačkih i društvenih usluga, dok su u strukturi zanimanja promjene manje. Hrvatski je slučaj analiziran nešto detaljnije, te su ustanovljene dvije etape razvoja strukture zaposlenosti. U godinama 1970.–1990. zaposlenost je rasla u obimu, ali je struktura djelatnosti bila gotovo zamrznuta zbog specifičnih političkih i institucionalnih uvjeta. Tijekom druge, tzv. ratno-tranzicijske etape (1990.–2001.), broj zaposlenih se drastično smanjio, ali sa različitim učincima u različitim sektorima. Ukupan učinak na strukturu zaposlenosti bio je sličan onome u procesu kapitalističkog restrukturiranja u razvijenim zemljama – rast udjela zaposlenih u proizvođačkim i društvenim uslugama, te pad u transformativnom sektoru. U kasnim devedesetima struktura zaposlenosti se stabilizira, dok je tržište rada postalo dinamičnije.The transformation of work and employment occupies a key position within the process of capitalist restructuring. New organizational models and doctrines, supplemented by ICT use and deregulatory political decisions, have contributed to the change of forms as well as structure of employment world-wide. The paper examines the structure of employment on the macro-level. Based on the concept of post-industrial society it considers theses on a) a shift of economic activity towards services and b) key role of professions with high knowledge and information content. Through an overview of the employment structure of first world countries, transition countries, and Croatia, structural developments are examined within their historical context. For the most part, Labour Force Survey data were used, complemented with recomputed official labour statistics for Croatia (period 1970–1996). Economic activities were aggregated according to Castells\u27 adaptation of Singleman\u27s classification of occupational sectors. The data for the first world countries, inter-state differences notwithstanding, supported the original theses. Analysis of the recent occupational structure developments in transition countries shows varying starting positions and varying patterns of transformation. Common characteristics included the growth of producer and social services, while changes in professional structure remained minor. The Croatian case was subject to more in-depth examination, and two phases of employment structure development were detected. In the 1970–1990 phase employment grew in size, but occupational structure was almost “frozen” due to certain political and institutional choices. During the second, transition phase (1990–2001), the number of employed plummeted initially, but with different impact in different sectors. It had a similar net structural effect as the occupational restructuring in developed countries – relative growth of employment in producer and social service sectors and a drop in the transformative sector. In the latter part of the nineties, occupational structure stabilised, while the labour market became more dynamic