TRAUMATIZACIJA DJECE I MLADIH

Traumatski događaji u djetinjstvu imaju formativni utjecaj na razvoj djece i mladih. Izloženost traumatizaciji mijenja djetetovu unutrašnju sliku svijeta te oblikuju shvaćanje sebe i drugih, formira očekivanja od budućnosti koja imaju utjecaj kako na aktualno ponašanje djeteta, tako i na buduće doživljavanje. U ovom radu prikazan je pregled spoznaja iz dječje traumatske psihologije koje se odnose na povijesni prikaz istraživanja traume u dječjoj dobi, istraživanja učinaka traume na razvoj te specifičnosti procjene djece nakon izloženosti zlostavljanju, kao najčešćeg oblika traumatizacije u dječjoj dobi. Zbog složenosti traume zlostavljanja, kao socijalno-psihološke pojave uzrokovane različitim činiteljima naglašava se važnost multidisciplinarnog pristupa kao modela procjene, dijagnostike i planiranja tretmana nakon traumatskog iskustva kojim se osigurava podrška djetetu i obitelji te cjelovita procjena svih aspekata razvoja te razine rizika/zaštićenosti djeteta i obiteljskog funkcioniranja. Bolje prepoznavanje izloženosti djece i mladih različitim oblicima traumatizacije, kao i kasnijih posljedica, omogućava učinkovito definiranje potrebe za intervencijom i djelovanje. Danas se smatra kako je važno znanja o traumi i traumatskim učincima te intervencijama temeljenim na pokazateljima uspješnosti ugraditi u sustav socijalne skrbi gdje stručnjaci svakodnevno rade s djecom i mladima koji su izloženi traumatizaciji kako bi bili osposobljeni odgovoriti na njihove potrebe i smanjiti retraumatizaciju.Traumatic experiences in childhood have a formative impact on the development of children and adolescents. Exposure to traumatic experiences changes a child’s inner image of the world, shapes the understanding of self and others and forms expectations for the future that impact both the current behaviour of the child and his future experiences. This paper presents findings in the field of child trauma psychology, which refer to the historical overview of childhoodtrauma research, research into the effects of trauma on development and the particularities of assessing children after exposure to abuse as the most common form of traumatization of children. As trauma caused by abuse is a complex sociopsychological phenomenon caused by various factors, it is important to adopt a multidisciplinary approach as a model of assessment, diagnostics and treatment planning after a traumatic experience, which would ensure support for both the child and family, as well as thorough assessment of all aspects of development and of the level of risk/protection of the child and family functioning. In order to efficiently define the need for intervention and action, exposure of children and adolescents to various forms of trauma needs to be better recognised. It is nowadays considered important to incorporate the knowledge of trauma and its effects and of interventions based on performance indicators into the system of social care where experts who workwith children and adolescents exposed to trauma on a daily basis would be qualified to address their needs and reduceretraumatization