INICIJALNA PROCJENA POTREBA U SLUČAJEVIMA NASILJA U OBITELJI IZ PERSPEKTIVE KORISNIKA I STRUČNJAKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB ZAGREB

U radu su prikazani rezultati istraživanja čiji je cilj bio dobiti uvid u iskustvo primjene obrasca inicijalne i prijemne procjene u slučajevima nasilja u obitelji iz perspektive korisnika (N = 10) i socijalnih radnika zaposlenih u Centru za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava (N = 9) kao i njihova promišljanja za unapređenje istih. Korišten je kvalitativni pristup u prikupljanju i obradi podataka. Proces inicijalne i prijemne procjene u slučajevima nasilja u obitelji korisnici su doživjeli kao stručnu pomoć, strukturirano usmjeravanje, proces osvještavanja odgovornosti za vlastiti izbor, kroz vlastitu početnu poziciju prema sustavu te proživljene emocije/emotivna stanja korisnika. Stručnjaci procesa inicijalne i prijemne procjene u slučajevima rizika od nasilja u obitelji doživljavaju kao trijažu korisnika, postupak informiranja korisnika, smanjenje stresa stručnjaka i olakšavanje okolnosti rada stručnjaka po provedenoj procjeni. Korisnici su obrazac inicijalne i prijemne procjene u slučajevima rizika od nasilja u obitelji doživjeli kroz njegovu strukturu (jasna i konkretna pitanja, s primjerenim brojem pitanja) i sadržaj (pokrivaju bitna područja, usmjeravaju razgovor, potiču izražavanje osjećaja, opisuju tijek događaja te ulaze u intimni prostor korisnika). Stručnjacima su obrasci korisni, jer im daju osnovne podatke o korisniku, smjernice za daljnje postupanje i početnu procjenu potreba. Preporuke korisnika su uvođenje evaluacije i ubrzavanje tijeka postupka. Stručnjaci preporučuju promjenu prakse potpisivanja korisnika te jasnije definiranje kada se pristupa ispunjavanju obrasca. Slijedom dobivenih odgovora korisnika i stručnjaka može se zaključiti da je obrazac i postupak inicijalne i prijemne procjene u slučajevima nasilja u obitelji doživljen kao koristan i primjenjiv u svakodnevnoj praksi te da daje doprinos podizanju kvalitete socijalnih usluga u području procjenjivanja rizika.This paper presents the results of research investigating the experience of applying the initial assessment form in cases of domestic violence from the perspective of clients (N=10) and social workers from the Social Care Centre Zagreb, branch office Dubrava (N=9), as well as their opinions on how to improve it. The qualitative approach was used for gathering and analysing data. In cases of domestic violence, clients regard the process of initial assessment as professional help, structured guidance, raising awareness of the responsibility for their choices, through their own initial attitude towards the system and through experienced emotions/emotional states. In cases involving risk of domestic violence, experts regard the process of initial assessment as client triage, a procedure used to inform clients that reduces stress and facilitates their work afterthe assessment. Clients have experienced the initial assessment forms in cases involving risk of domestic violence through its structure (clear and specific questions, adequate number of questions) and its content (cover main areas, guide the conversation, encourage expression of feelings, describe the course of events and enter clients’ personal space). The forms are useful to experts because they provide basic information about a client, as well as guidelines for further treatment and assessment of initial needs. Client suggestions included introducing evaluation and speeding up the procedure. The experts recommend changing the practice of acquiring clients’ signatures and defining more clearly when to fill in the form. Based on answers acquired from clients and experts it can be concluded that the form and procedure for initial assessment in cases of domestic violence have been regarded as useful and applicable in every day practice, and that they contribute to raising thequality of social services in the field of risk assessment