Stavovi privatnog sektora prema modelu CRO kartica na primjeru Koprivničko-križevačke županije

Svaki oblik turizma koji se realizira na ruralnom području smatra seruralnim oblikom turizma. Zato je ruralni turizam tako složena pojava gledeakademskog pristupa. Projekt CRO kartica je mnogostruk i složen iz razloga štoinvolvira mnoštvo dionika počevši od nositelja- Ministarstva turizma i sportaRepublike Hrvatske, preko poslovnih banaka i poslodavaca, a posrednozaposlenika, do izravnih nositelja ugostiteljsko-turističke ponude. Fundamentalnasvrha i cilj rada jesu tumačenje osnovnih elementa novog, specifičnog iruralnog turizma današnjice, razumijevanje koncepta novog projekata (CROkartice) koja nadležna tijela (MINTS) donose i kreiraju te provođenjeistraživanja putem kojeg se utvrđuje prate li empirijske postavke rada oneteorijske. Manjinski udio domaćih turističkih kretanja u ukupnom turističkomkretanju na području Hrvatske, uz oskudan interes domicilnog stanovništva premaproizvodima i prostoru ruralnog turizma, direktan je uzrok kreiranja iuspostave ovog istraživanja. Ciljnu skupinu na kojoj je istraživanje provedenočine poslodavci i zaposlenici u privatnom sektoru na geografskom područjuKoprivničko-križevačke županije, a istraživačke metode obuhvaćaju intervju ianketni upitnik. Kada je riječ o poslodavcima uzorak istraživanja čini 5ispitanika, dok pri zaposlenicima uzorak istraživanja čini 60 ispitanika.Provedeno dvojako istraživanje između poslodavaca i zaposlenika dajejedinstvenu sliku o reakciji prema CRO karticama u kontekstu ruralnog turizma. Zatoempirija rada polazi od uporišne postavke o privatnom sektoru kao „odlučitelju“prema tezi „hoće li CRO kartice zaživjeti?!“ kao alat za poticanje i povećanjepotražnje za proizvodima ruralnog turizma. Na temelju istraživanja utvrđuje sekako poslodavci predstavljaju jednu krajnost koja negira i odbija model CROkartica, dok zaposlenici čine drugu krajnost, krajnost afirmacije.