Pred Bogom koji dolazi. Fenomenologija liturgije Jean-Yves Lacostea

Suvremena teološka misao razmatra gotovo sva bitnapitanja s gledišta ili barem pod utjecajem neke filozofijske perspektive nerijetkofenomenološkog karaktera. U tom ozračju, pojavu liturgije u filozofijskomemišljenju, ali i u filozofijski orijentiranoj teologiji, uvjetovao je 'fenomenološkiobrat' teologije. No posljednjih desetljeća bilježi se također i 'teološkiobrat' fenomenologije koja se sve snažnije povezuje uz izvorne modalitetereligioznoga života – Pismo i liturgiju. Filozofsko-teološki susret na područjuliturgije i Pisma ukazuje na obnovljeni pristup 'samim stvarima' vjere kojeponovno postaju izvor razumijevanja kršćanskoga religioznog života. U ovom radukritički analiziramo jedan takav primjer domišljanja liturgije kao mjesta 'dvostrukogobrata'. Riječ je o projektu 'fenomenologijiliturgije' francuskog filozofa i teologa Jean-Yvesa Lacostea. U obradifundamentalno-teoloških tema, on se vodi fenomenologijskim pristupom pitajućise o antropološkoj poziciji i eshatološkom identitetu liturgijskog bivstvovanja'pred Bogom koji dolazi'. Prvi dio ovoga rada obrađuje teorijska polazištaLacosteove 'fenomenologije liturgije', izdvajajući neke bitne odrednice kojeformiraju njegov specifični pristup liturgiji. Fenomenološka ontologijaprostora ('mjesto') i vremena ('interval'), u tome tematskom krugu, imaju ključnuulogu. Drugi dio propituje fenomenološki i antropologijski profil Lacosteovefenomenologije liturgije koji se razvija polazeći od analitike iskustvenihstanja bivanja coram Deo. U tom okviru, kritika čuvstvene svijesti ikenotička izloženost subjekta, nalažu se kao dva stožerna teorijska trenutkapreko kojih Lacoste razlaže artikulaciju čovjekove humanosti u okrilju obrednogabogoslužja . Na koncu, autor ovoga članka vrjednuje cjelokupni Lacosteov teorijski sklop uodnosu na suvremeno filozofsko-teološko mišljenje liturgije, te kritički propitujepojedina ograničenja ovoga fenomenološkog nacrta.