Blagoslov kao susret samoostvarenja osobnosti

Polazeći od iskonske stvarnosti saveza između Boga ičovjeka, autor traži odgovore na pitanja čovjekove egzistencije i njegovaidentiteta. Kao interakcija dara i uzdarja međusobni odnosi prožimaju čovjekovuosobnost, te diktiraju zajedništvo s drugim osobama. Riječ je o iskustvu traženjasamoga sebe u međusobnome perihoretskom prožimanju osoba, a da drugoga ilisamoga sebe ne orobi. Stoga su sloboda i ljubav dvije temeljne odrednicečovjekove egzistencije. Konačno, promatrajući temeljnu strukturu blagoslova, a zahvaljujući»euloškom pokušaju« Lothara Liesa, dolazimo do egzistencijalne istine o čovjekukao biću susreta, koje kroz odnos s drugim osobama stupa u odnos s Bogom, kojije sama ljubav i tako konačno spoznaje i ostvaruje sebe samoga kao ljubljenostvorenje kojemu je darovan život vječni i nepropadljiva egzistencija.