Intertekstualnost drame K svitanju Side Košutić i Pjesma nad pjesmama kao prototekst

Drama K svitanju (1927.) jedan je od prvih objavljenih tekstova dugo zanemarivane hrvatske spisateljice Side Košutić (1902. - 1965.). Uglavnom se klasificirala kao simbolička drama ili dijaloški poetski tekst, no sustavne analize zapravo nikada nisu bile provedene budući da se kritika uglavnom bavila njezinim romanima i lirskim pjesmama, kao dominantnima u njezinu opusu. U drami je nagoviještena tema sukoba oca i kćeri (s elementima upisivanja traumatičnog tjelesnog iskustva protagonistkinje), koji će književnica kroz čitavo svoje daljnje stvaranje u različitim žanrovima reinterpretirati i povezivati s mistikom trpljenja i žrtve u novozavjetnom ključu, što će činiti jezgru ontološkoga konstrukta u njezinim tekstovima. Zbog izrazite simbolizacije i alegorizacije dramskog diskursa te uključivanja fantastičnoga modusa, tekst je ondašnjoj publici ostao ponešto hermetičan, no pomnije čitanje otkriva poveznice s europskim klasicima (Tagore, Sofoklo, Shakespeare). Ipak, središnji dio ovoga istraživanja bit će usmjeren na dominantne elemente (tematsko-motivske, u simboličkom imaginariju i u strukturi teksta) koji ukazuju na biblijsku Pjesmu nad pjesmama kao mogući prototekst. Ispitat će se povezanost glavnih temata u drami s tematima unutar prototeksta te će ih se protumačiti u skladu s ontološkim konstruktom mistične borbe svjetla i tame, dobra i zla u pojedinačnim ljudskim sudbinama i svijetu, koji je Sida Košutić ovim ranim književnim tekstom tek započela graditi. Cilj je istraživanja dokazati elemente koji ukazuju na dramu Side Košutić kao citatni, imanentno dijaloški tekst u odnosu prema prototekstu, čime se omogućuje njegova integracija u opće razvojne tendencije hrvatske dramske književnosti prvih desetljeća 20. stoljeća i pokazuje da i dramski dio opusa Side Košutić, premda malen, može naći svoje relevantno mjesto u nacionalnom kanonu.