Open AccessEtnobotanička primjena biljaka i samoniklih gljiva u narodnoj medicini i ljudskoj prehrani Općine Vitez (Bosna i Hercegovina)
Author(s) -
Ivana VitasovićKosić,
Katarina Gugić,
Boris Dorbić
Publication year - 2021
Publication title -
krmiva
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 1848-901X
pISSN - 0023-4850
DOI - 10.33128/k.62.1.5
Subject(s) - physics , botany , boletus , horticulture , biology , mushroom
Na širem području zapadnog Balkana ljudi su često tijekom povijesti gladovali, iako ih je okruživala vrlo bogata jestiva samonikla flora. U ovom radu dokumentirana je upotreba samoniklog bilja i gljiva na području Općine Vitez, kao i podaci o specifičnim lokalnim nazivima biljaka, njihovoj upotrebi, tradicijskim običajima i nematerijalnoj baštini vezanim uz samoniklo bilje i gljive. Dubinskim polustrukturiranim intervjuima zabilježeno je 66 biljnih vrsta (koje su raspoređene unutar 39 biljnih porodica) i 9 vrsta gljiva (unutar šest porodica). Prema rezultatima istraživanja najveći broj biljaka se koristi kao ljekovito bilje (53 vrste) i kao hrana za ljude (34 vrste). Vrste s najvećom frekvencijom jesu: Rubus idaeus, Urtica dioca, Vaccinium myrtillus, Sambucus nigra, Taraxacum officinale, Corylus avellana itd. Ovim istraživanjem zabilježene su zanimljive upotrebe: svježa salata od vrste Stellaria media (mišjakinja), čaj od cvjetova Hedera helix (bršljan) za liječenje gnojnih krajnika i fistula te ljekovita mast protiv ozeblina od Loranthus europaeus (žuta imela). Kao najčešće konzumirane samonikle gljive zabilježene su: Boletus edulis (ljetni / pravi vrganj), Lactarius sanguifluus (krvava mliječnica) i Cantharellus cibarius (lisičarka). Zaključno, tradicionalna upotreba samoniklog bilja još uvijek je dosta zastupljena u svakodnevnom životu stanovnika istraživanog područja te se i dalje prenosi usmenim putem s generacije na generaciju.