Mala fides superveniens (non) nocet kod dospjelosti u rimsko-kanonskoj pravnoj tradiciji i suvremenim pravnim sustavima

Autoranalizira nastanak, razvoj i suvremenu primjenu načela vezanih uz utjecaj zlevjere, odnosno prestanka poštenja posjeda nastalih nakon početka posjedovanja,na dosjelost. Tako se najprije analiziraju nastanak i razvoj regule malafides superveniens non nocet, vezane uz rimskopravo, po kojoj naknadno stečena zla vjera ne smeta dosjedanju. Zatim seobrađuje regula mala fides superveniens nocet, čiji su nastanak i razvoj vezani uz kanonsko pravo i njegov utjecajna svjetovne pravne sustave. Naposljetku se razrađuje stanje u suvremenimpravnim sustavima, počevši od najvažnijih europskih kodifikacija (njemačkogBGB-a i francuskog CC-a) do sustava na koje su oni utjecali. Načelno seutvrđuje snažan i neposredan utjecaj rimsko-kanonske pravne tradicije nasuvremene pravne poretke u predmetnom kontekstu. Uglavnom na temelju različitihuređenja u BGB-u i CC-u, u ovom području ne postoji jednoobraznost te se usuvremenim pravnim sustavima mogu naći obje regule. Međutim, povijestkodifikacije navedenih uređenja, razrađenost u povijesnoj primjeni te najnovijeanalize upućuju na optimalnost načelne regule mala fides superveniens nocet, nastale u okviru rimsko-kanonske pravnetradicije.