O Ustavu, rode, da ti pojem

Ustavnademokracija opis je, obilježje, ali „i počelo, i cilj“ suvremenih državacivilizacijskoga kruga kojem RH pripada. Sama demokracija kao oblik vladavine uidealnom je slučaju asimptotski proces stalna usavršavanja. Isto vrijedi i zaustavnost. Dakako, ti procesi nipošto nisu ireverzibilni. I dok je u suvremenodoba u biti nemoguće povući potpun i oštar rez između pridjeva i imenicespomenute sintagme „ustavna demokracija“, namjera je ovog rada promotritiprevladavajuće procese razvoja ustavnosti u našoj državi kako bismo upozorilina prijeteće točke, ali i na važne potencijale za buduća postupanja državnihtijela i samih građana. Identifikacija problema u svojevrsnom Dunning-Krugersindromu pretpolitičkog stanja svijesti znatna dijela društvene potke u RH činievoluciju ustavne vladavine osobito kompleksnom i nipošto izvjesnom. Dopuštamosi blag optimizam s obzirom na dosadašnje korake te podsjećanje na to dademokratski i ustavni procesi općenito nisu linearni. Ipak, stanje opasnestagnacije i zaglavljenost u glibu koruptivno-klijentelističkog mentalitetanalaže ozbiljan i interdisciplinarni pristup svladavanju problema. Osnovno jepitanje ovdje kako ustavno pravo može doskočiti rečenim izazovima te koji supotrebni i mogući koraci u tom smjeru. U radu prvo analiziramo stvarnuvrijednost konstitucionalizma u našoj državi, i to preko njegova pozitivnog inegativnog naboja. Potom upozoravamo na uzroke identificiranih izazova kojenalazimo u stanju hrvatskoga društva i u refleksiji takva stanja u nedavnomdjelovanju najviših državnih institucija. Ističemo bitnost preuzimanjainstitucijske i građanske odgovornosti. Imajući u vidu notornu potrebu ustavnerevizije, fokusiramo se na formativno-edukativni potencijal budućegaustavotvornog procesa. Ustav bez odgovarajućeg stupnja internalizacije državnihtijela i građana ne može živjeti. Odgoj i obrazovanje za ustavnu demokraciju ostajukamen temeljac funkcionirajućega društva. Na kraju predlažemo i dodatansinergijski angažman sveučilišne zajednice.