
50 godina europske pravosudne suradnje u građanskim stvarima – 5 godina hrvatske primjene
Author(s) -
Mirela Župan
Publication year - 2019
Publication title -
godišnjak akademije pravnih znanosti hrvatske
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 1849-0778
pISSN - 1847-7615
DOI - 10.32984/gapzh.10.1.20
Subject(s) - physics , theology , humanities , art , philosophy
Načelo uzajamnog povjerenja te njegove sveobuhvatneimplikacije na sustav slobodnog kretanja odluka izazov su i starim i novimčlanicama Europske unije. Cilj je ovoga rada postaviti okvire europskepravosudne suradnje u građanskim stvarima te ih staviti u kontekst hrvatskih okolnostii prakse. Rad se sastoji od triju većih cjelina s pripadajućim potpoglavljima. Prvi dio rada uvodi čitatelja u sustav koji datira od1968., kada je prihvaćena Briselska konvencija o nadležnosti, priznanju i ovrsiodluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Nakon tri su desetljećaAmsterdamskim ugovorom države članice povjerile nadležnost EU-u za donošenjesekundarnog zakonodavstva u prekograničnim građanskim stvarima. To je otvoriloprostor sveobuhvatnu razvoju međunarodnoga privatnog prava EU-a. Bogat korpusuredaba obuhvaća područja međunarodno obilježenih građanskih i trgovačkihstvari, razvoda braka, roditeljske odgovornosti, uzdržavanja, nasljeđivanja,bračne stečevine i imovine registriranih partnera. Preuzimanjem vanjskih ovlastiu tim pravnim stvarima EU nadopunjuje sustav međunarodnim sporazumima s trećimdržavama. Tumačeći uredbe i sporazume, Sud EU-a u pet je desetljeća razviobogatu praksu. Svi ti izvori prava i praksa čine pravnu stečevinu koju seHrvatska obvezala primjenjivati. Drugi dio rada progovara o hrvatskome pravnom poretkui pravilima koja su do ulaska u EU regulirala to područje, kao i o načinu nakoji su derogirana preuzimanjem pravne stečevine. Namjera je navesti ipostojeće implementacijske propise na pravnu stečevinu. Treći dio rada analizira stanje hrvatske pravne prakseu primjeni pravne stečevine iz međunarodnoga privatnog prava u proteklomepetogodišnjem razdoblju. Analizom dostupne prakse hrvatskih sudova i javnihbilježnika, kao i spoznajama proizišlima iz već provedenih istraživanja želi seizdvojiti temeljne probleme u pravilnoj recepciji pravne stečevine. Budući da jeu ovom trenutku hrvatska znanstvena produkcija novijega datuma vrlo skromna,ovaj rad osigurat će recentnu i aktualnu sliku europskih standarda i hrvatskeprakse, što može biti izvor inspiracije za nova ciljana znanstvena istraživanjate edukacije u pravosuđu.