Univerzalni temeljni dohodak

Globalna ekonomska kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa dodatno je potaknula interes za univerzalni temeljni dohodak (UTD). Zagovornici smatraju da UTD, osim što smanjuje razinu siromaštva i ekonomsku nejednakost, može biti koristan instrument za ublažavanje posljedica krize i istovremeno bitno uporište u izgradnji posve drugačije ekonomske i socijalne paradigme. UTD je onkraj ekonomskih politika i pitanje je moralne i društvene opredijeljenosti; on je istovremeno i program i ideal koji korjenito mijenja društvo osnažujući uzajamnu odgovornost i solidarnost, jačajući povjerenja u institucije. Primjena UTD-a postavlja pravednost kao uporište socijalne zbilje; povezuju se kategorije ekonomske i socijalne vrijednosti i narušavaju uvriježene pretpostavke o povezanosti rada, kapitala i blagostanja. U radu su prikazane osnovne značajke UTD-a i neke zapreke u njegovoj implementaciji. Raspravlja se o mogućoj ulozi koje temeljni dohodak može imati u promjenama u strukturi zaposlenosti i produktivnosti koje donosi Četvrta industrijska revolucija i navode se primjeri država koje su oblikovale pilot projekte prilagođenog UTD-a prema različitim modelima. Prikazane su kritike koncepta, između ostalih, da UTD narušava počela racionalnog ekonomskog ponašanja i intrinzični smisao koji rad donosi ljudima; problem zbog moralne aberacije odnosno neprikladnosti uloge države da potpuno preuzme odgovornost od pojedinca za pokriće nužnih troškova života; isto kao i problem golemih troškova koje države mogu imati u oblikovanju i provedbi UTD programa a što se u krajnjoj instanci reflektira u mogućem povećanju poreza ili inflatornim rizicima. Posebna pozornost u radu je posvećena pitanju ekonomske održivosti UTD.