Glazbeni ukus slušatelja dio je opće kulture koji se dugoročno oblikuje estetskim odgojem u nastavi glazbe i interakcijom brojnih utjecajnih čimbenika od kojih se najčešće ističu karakteristike glazbe, kontekst slušanja te individualne osobine slušatelja. Na razini srednjoškolskog općeg obrazovanja suvremena glazbena pedagogija naglašava potrebu za intenziviranjem psihološko-sociološkog pristupa u poučavanju, a s ciljemda se kroz estetsku percepciju glazbe i kritičko mišljenje formiraju stavovi učenika o glazbi koju slušaju te njihova potreba za vrijednim glazbenim postignućima u svakodnevnom životu. Takvim se pristupom uočavarazlika između „znanja o glazbi“ i „glazbenog znanja“, odnosno razlika između postavki postojećeg dijakronijskog modela u nastavi Glazbene umjetnosti i suvremenih modela poučavanja. U radu će se prikazati jednogodišnji eksperimentalni nastavni program Glazbene umjetnosti koji svoje ishodište nalazi u modelu glazbenih preferencija – Modelu recipročnog odgovora (Hargreaves, MacDonald i Miell, 2005). Prikazat će se i rezultati istraživanja provedenog u školskoj godini 2015./16. u Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva u Đurđevcu, a koji ukazuju na pozitivan utjecaj eksperimentalnog modela poučavanja na glazbeni ukus učenika.