Vrste rečenica u uzorcima govornoga jezika djece mlađe školske dobi

Iako se sintaksa najintenzivnije razvija između treće i pete godine, sintaktički se razvoj, doduše mnogo sporije, nastavlja i tijekom školovanja. Cilj je ovoga rada utvrditi glavne vrste rečenica koje su djeca usvojila u 2. i u 4. razredu kada se vrste rečenica još ne uče prema nastavnom planu i programu. Nadalje, želi se utvrditi postoje li individualne razlike među djecom, kao i upotrebljavaju li djeca starije dobne skupine složenije rečenične strukture od mlađe dobne skupine. Uz navedeno, naglasak u radu jest i na uporabi odnosnih rečenica jer je uporaba rečenica s umetnutim strukturama najveće dostignuće jezičnoga razvoja i njima se intenzivno ovladava tek u školskoj dobi (Balija, Hržica, Kuvač Kraljević, 2012.). U istraživanju je sudjelovalo 20 djece mlađe školske dobi – osmogodišnjaci i desetogodišnjaci. Njihova ovladanost vrstama rečenica ispitana je slikovnicom ‘Frog, where are you?’ (Mayer 1969). Rezultati su pokazali da djeca mlađe školske dobi proizvode različite rečenične strukture. Proizvode više složenih nego jednostavnihrečenica, a unutar složenih rečenica najzastupljenije su višestrukosložene rečenice. Od nezavisnosloženih rečenica djeca proizvode sastavne i suprotne rečenice te rečenični niz. Unutar jednostavnih najviše je proširenih rečenica. Pojavljuje se i mali broj neproširenih te svega jedna neoglagoljena rečenica.