„Ne vode svi putovi do Boga, ali Bog ide svim putovima do ljudi“

Doktrinao prethodnoj milosti u veslijanskoj je tradiciji uvijek igrala važnu ulogu uoblikovanju načina na koji razumijemo Božju misiju (Missio Dei), našesudjelovanje u njoj te pripadajuću ulogu Crkve. Ta doktrina nastavlja oblikovatirazumijevanje svetosti kao Božjeg djelovanja na obnavljanju narušenih odnosa,napose u crkvama veslijansko-arminijanske tradicije. Svetost, kako se čestopogrešno razumije, nije fizičko odvajanje svetog i nesvetog, crkvenog isvjetovnog, čistog i nečistog, već iskupljenje narušenih odnosa (između Boga iljudi, ljudi međusobno, ljudi i Stvorenja te pojedinaca sa samima sobom). Ciljje ovog rada dalje istražiti teološka i misiološka polazišta doktrine o prethodnojmilosti, kako ju je razumijevao sam Wesley, kao i praktične implikacije njezineprimjene u oblikovanju načina na koji Crkva ispunjava svoje poslanje u svijetu.Rad je podijeljen u tri glavna odjeljka: prvi se dio usredotočuje na definiranjeprethodne milosti te u kakvom je odnosu prema Božjoj misiji (Missio Dei); udrugom se dijelu razmatraju misiološke i teološke implikacije doktrine oprethodnoj milosti, dok se u posljednjem dijelu rada iznose praktični primjeriteološke i misiološke motivacije Crkve Isusa iz Nazareta u radu s izbjeglicamau Zagrebu, u Hrvatskoj.