Macaronea folenghiana et alii

Makaronski se jezik tradicionalno definira kao vrsta jezičnogeksperimenta, kao proizvod kombinacije latinskoga i vernakularnogajezika kojim su se služili neki talijanski pisci 16. stoljeća usastavcima mahom komičkoga karaktera. Budući da se radi o vrstiekspresivnoga jezika, karakterizira ga upotreba latiniziranih sjevernotalijanskihdijalekata zahvaljujući istaknutoj jezičnoj snazi koja seosobito postiže kroz zajedljivu karikaturu prikazanih likova. Brojni surazlozi uspona makaronskoga jezika, uključujući i neprijateljski stavakademskih krugova prema svečanom klasičnom stilu i sklonost kjezičnom eksperimentiranju usmjerenom na društvenu satiru. U Italijii drugim europskim zemljama dobio je određeniju i rasprostranjenijuformu tek krajem 15. stoljeća doživjevši vrhunac u Teofilu Folengu,što je, u stoljećima koja su usljedila, iznjedrilo brojne ogranke u Francuskoj,Španjolskoj, Njemačkoj i Poljskoj. U radu se više prostora dajeusporedbi Folengova djela i poljskih autora.