Hvarska renesansna intelektualna polja

Dalmatinske su komune u XVI. stoljeću bile zasebni politički organizmi,strukturirane kao aristokratske republike, a njeni su stanovniciosjećali komunu kao jedinu domovinu. Ipak postojao je i širidruštveni prostor u osnovi čijeg su integracijskog procesa bili ljudi,njihove veze i bliskosti duhovnih struktura, a koji se može podijelitina veći tzv. jadranski društveni prostor koji se ostvaruje na cijelomJadranu – i hrvatskom i talijanskom, i onaj uži – „istočnojadranski”– u zemlji Schiavona, koji su stvorili svojom intelektualnom djelatnošću,vezama i komunikacijama plemići dalmatinskih komuna, anajočitiji je u kreiranju prostora humanističke i renesansne književnosti,prostor dalmatinske res publica litteraria. Ova „književna republika”nadilazila je uske granice komuna – domovina, ali i staleškepodjele unutar komuna – u njoj su ravnopravno sudjelovali književniciplemići i pučani. Kao svaka republika, imala je unutar članovahijerarhijsku ljestvicu i uloge koje su pojedini članovi „republike”zauzimali. Taj društveni prostor dalmatinske književne republikeistražen je u svjetlu teorije francuskoga sociologa i filozofa PierraBourdieua o intelektualnim i kulturnim poljima, polazeći od premiseda su u svakom činu intelektualnog i umjetničkog stvaranja skriveneveze između stvaratelja i njegovoga djela, uvjetovane društvenimodnosima unutar kojih se događa stvaralački čin kao čin komunikacije,odnosno da je samo djelo uvjetovano položajem stvaratelja uintelektualnom polju. Analizirano je 47 komunikacijskih tekstova(prije svega poslanica) napisanih od početka do sedamdesetih godinaXVI. st., a kojima su pošiljatelji ili adresati hvarski književnici. Iz togasu proizašla dva hvarska intelektualna polja te uočene centralneličnosti u svakom od njih. Također je u dodatku, u svjetlu novootkriveneknjige talijanskih soneta Hanibala Lucića, konstruirano Lucićevotalijansko intelektualno polje.