Imenice muškoga roda (j)a-deklinacije u hrvatskom crkvenoslavenskom i starohrvatskom jeziku

U radu se opisuju morfološke, sintaktičke i semantičke osobitosti imenica muškoga roda (j)a-deklinacije u hrvatskom crkvenoslavenskom i starohrvatskom jeziku. Za razliku od ostalih imenica (j)a-deklinacije one uvijek ukazuju na (mušku) osobu, pa nije neobično što u njihovoj sklonidbi uz oblike (j)a-deklinacije nerijetko nalazimo i dublete: oblike (j)o-deklinacije. Autorica bilježi zanimljivosti i kolebanja u sročnosti - po rodu i živosti - pridjevnih riječi s promatranim imenicama te ukazuje na ulogu što je pripadnost muškomu rodu unutar (j)a-deklinacije ima pri odabiru padeža zanijekanoga izravnoga objekta i u odabiru oblika za vokativ jednine te u tvorbi posvojnoga pridjeva.