
PRAVO NA SAMOODREĐENJE NARODA U SVJETLU MEĐUNARODNOPRAVNIH PITANJA I DISOLUCIJE SFRJ
Author(s) -
Bartul Marušić
Publication year - 2018
Publication title -
studia polensia
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 2459-6256
pISSN - 1848-4905
DOI - 10.32728/studpol/2017.06.01.03
Subject(s) - physics , humanities , theology , political science , philosophy
Pravo na samoodređenje naroda jedno je od najspornijih pojmova umeđunarodnome javnom pravu. Jednako tako, taj je pojam ne samo pravniveć i filozofski, politološki, sociološki i povlači za sobom razna pitanja ireperkusije. Zbog toga se njegovoj analizi treba pristupiti detaljno, postupnoi interdisciplinarno kako bi se sagledali razni važni aspekti toga pojma kojidovode do odgovora na pitanje je li samoodređenje naroda princip ili pravoi koga se tiče, je li to pravo jus cogens de facto i de iure ili je uvjetovano iograničeno drugim pravilima suvremenoga međunarodnopravog poretka.Tu se prije svega misli na kogentnu zabranu narušavanja teritorijalnogaintegriteta postojećih država te ugrožavanja međunarodnoga mira istabilnosti proklamiranih još u Povelji Ujedinjenih naroda. To povlači zasobom razmatranje načela uti possidetis i njegovih korijena i obveznostiprimjene, jednako kao i secesije kao najčešće posljedice afirmativnogaostvarivanja prava na samoodređenje naroda. Također se na to nadovezuje ipitanje disolucije država, najčešće federalnih, za koju se treba proanaliziratiima li ona materijalne razlike s obzirom na secesiju koja također nijeizrijekom ni dopuštena ni zabranjena. Autor sve te povezane pojave ipojmove interpretira kroz nama najbliže poznat slučaj, i dalje nedavnoga,raspada bivše Jugoslavije koja je bila moderni presedan za federalnedržave, a ima odjeka i u aktualnim zbivanjima poput onih u Ukrajini iŠpanjolskoj. Da bi se imao još potpuniji dojam o povezanosti prava, politikei raznih interesa, progovara se i o konstitutivnosti naroda, manjinamai njihovim pravima na osnovi raznih dokumenata i mišljenja teoretičarate i o državotvornosti i državnom priznanju za koje jednako tako nemakonsenzusa o tome je li ono konstitutivni ili deklaratorni akt trećih državai međunarodne zajednice. Da bi se izbjegao najgori mogući scenarij, a to jeonaj prihvaćanja pravnoga „statusa quo“, treba kroz otvoreno raspravljanjei davanje prijedloga de lege ferenda precizirati pravnu problematiku kakose ne bi političkim i javnim diverzijama ili distrakcijama prikrivali interesikoji su ili suprotni duhu Ujedinjenih naroda ili su, s druge strane, legitimnosuprotstavljeni jedni drugima.