Osvrt na jezik koprivničkih zapisnika iz 17. stoljeća

Rad je uvod uproučavanje jezika koprivničkih zapisnika. Da bi se moglo bolje suditi o jeziku zapisnika, najprije se ukratkoprikazuje jezično, dijalektno stanje na širem koprivničkom području i donose sestariji zapisi jezika, većinom toponima, s toga područja. Iznosi se pretpostavka o gradskom govoru Koprivnice. Daje se osvrt na metodologiju objavljivanja. Na temelju reprezentativnoga uzorka iz knjige „ ZapisnicipoglavarstvaGradaKoprivnice 1698-1702. Knjigaprva “,koju je priredila Karmen Levačić, prikazuju se osnovne jezične,grafijske i pravopisne značajke teksta. Pisari, bilježnici, zapisničari koji su pisali zapisnikebili su obrazovani ljudi i služili suse latinskim jezikom, a samo su iskaze drugih, npr. optuženih,prenosili kako su bili izgovoreni, naravno, fonološki približno tako. Zapisničarisu znali sigurno i kajkavski književni jezik, hrvatski standard s kajkavskomosnovicom. Mogli su biti ne samo kajkavci (a i kajkavsko je područje veliko sraznolikim govorima) nego i štokavci, ima ih i u blizini Koprivnice, ali moglisu, službom, doći i iz drugih krajeva, pa su mogli nehotice zapisati i osobine svojega rodnoga idioma. Koprivnicaje, iako mali grad, imala, kao i danas, svoju varijantu književnoga jezika, a imalaje i kajkavski interdijalekt, koine,kojim su se ljudi iz okolice u Koprivnici više-manje međusobno sporazumijevali.Uz pretežno kajkavsku strukturu hrvatskih zapisa nalazimoi nekajkavske likove riječi.Primjera ima već u najstarijim zapisima iz 1639. godine,npr. to su riječi u kojima dolazi vokal a na mjestu staroga poluglasaumjesto e , koji je redovan(kao danas – denes ).