Pogodbe na kajkavskom jeziku iz 17. stoljeća za izvođenje radova u isusovačkoj crkvi sv. Katarine na Griču

U povijesti kajkavskoga književnog jezika mnogo ima tiskanih i rukopisnih tekstova koji potvrđuju njegovu polifunkcionalnost. Upotreba kajkavskoga književnog jezika sve više se utvrđivala i u djelima autora isusovačkoga reda u Zagrebačkoj biskupiji u kojoj su počeli djelovati u Zagrebu od 1607. do 1773. Njihovo je institucionalno sjedište bilo na Griču – Gornjem gradu gdje su osnovali isusovački samostan, kolegij – gimnaziju, potom sagradili crkvu sv. Katarine. Iako je jezik poučavanja u gimnaziji bio latinski, isusovci nisu izostavili kajkavski jezik iz svoje komunikativne društvene djelatnosti. To se najbolje razabire upravo u predočenim tekstovima pogodbi/ugovora sklopljenim između njih i izvođača građevinskih i drugih radova na crkvi sv. Katarine u Zagrebu. No, pogodbe/ugovori sklapani su i na latinskom i njemačkom jeziku. Ovdje su odabrani takvi tekstovi koji su pisani kajkavskim književnim jezikom s namjerom da se pokažu funkcionalnost, stil i leksik toga jezika iz 17. stoljeća.