Senjska štedionica Senj (1873. – 1948.)

Autor u članku s aspekta povijesti institucija obrađuje ustroj, poslovanje i likvidaciju Senjske štedionice Senj od 1873., kada je štedionica osnovana, pa sve do 1948., kada je završena njezina likvidacija. Poslove štedionice obavljali su glavna skupština dioničara, ravnateljstvo i nadzorni odbor. Usprkos velikim ekonomskim krizama te dvama svjetskim ratovima, Senjska štedionica izbjegla je sudbinu većine novčarskih zavoda koji su poslovali s gubitkom. Bila je jedan od rijetkih zavoda koji nikada nije imao nikakve zaštitne mjere niti mu je ikada bio postavljen povjerenik. Ravnateljstvo štedionice uvijek je polazilo od stajališta da prvenstveno treba očuvati zavod, u čemu se i uspjelo. Štedionica je upornim nastojanjem njezina ravnateljstva i činovništva te poslovnih prijatelja prebrodila sve krize, uglavnom s lakoćom, makar i uz skromni dobitak. Ravnateljstvo je prilagođavalo svoj rad prilikama i vjerno svojim principima, kako bi štedionica što bolje poslužila poslovnom svijetu te uspješno sačuvala stečeno povjerenje poslovnih prijatelja. Neposredno nakon završetka 2. svjetskog rata rad štedionice posve je stao. S obzirom na to da nije postojao niti jedan od uvjeta za daljnji uspješan rad Senjske štedionice i s obzirom na plansku likvidaciju privatnih novčarskih zavoda, u socijalističkoj Jugoslaviji je već 1945. godine određena likvidacija zavoda, koja je završena 1948. godine.