UČENJE FRANCUSKOG JEZIKA (L2) I MEĐUJEZIK – STUDIJA SLUČAJA

Tokom procesa učenja L2, studenti stvaraju sistem apstraktnih jezičkih pravila koja omogućavaju razumijevanje i produkciju na L2. Taj sistem pravila smatra se mentalnom gramatikom (Elis 1997, 33) i nosi naziv međujezik (Interlanguage) (Selinker 1972; 1975). Međujezik predstavlja fazu u procesu učenja L2 koja pomaže učenicima da mentalno restrukturiraju nova znanja, nove oblike, strukture i funkcije koje upravo uče. Jezik kojim se služe studenti nije samo rezultat razlika između jezika koje već znaju i jezika koji uče, već je riječ o cjelovitom i potpunom jezičkom sistemu koji ima sopstvena pravila. Strukture koje nastaju u okviru međujezika nijesu proizvoljne. U ovom radu, moj cilj je da opišem karakteristike jezika (L2) kojim govore studenti prve i završne godine studija francuskog jezika i književnosti, da objasnim šta to govori o prirodi njihovog znanja i na koji način se njihov međujezik razlikuje od norme standardnog francuskog jezika. Da bih postigla zadati cilj, u okviru studije slučaja, proučavaću kako se kod studenata razvija sposobnost da produkuju određene gramatičke strukture. Opisaću uočene greške koje studenti prave, objasniću ih, procijeniti po metodologiji Teorije usvanja L2 – SLA (Elis 1997, 16–23). Na osnovu elemenata koji karakterišu međujezik studenata prve godine i međujezik studenata četvrte godine, ustanoviću kako su se razvijali. Rezultati istraživanja imaće primjenu u redefinisanju nastavnih ciljeva i aktivnosti