Politički subjekti u odnosu prema reformnom pokretu i starokatolicizmu – političko djelovanje radi slabljenja Katoličke Crkve u Kraljevini SHS-u do 1929. godine (I.)

Hrvatska starokatolička Crkva nastala je krajem 1923. godine kao neuspjeli pokušaj reformnoga pokreta dijela nižega katoličkoga klera koji je u razdoblju od 1919. do kraja 1923. težio za reformom i demokratizacijom Katoličke Crkve u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ali i na poticaj beogradskih vlada, u početku samostalnih demokrata Svetozara Pribićevića, povezanih sa slobodnim zidarima, a kasnije velikosrpske Radikalne stranke, koje su joj davale izravnu i neizravnu podršku u institucionaliziranju i širenju, pokazujući time svoj antagonizam prema katolicizmu. Svi politički subjekti do 1929. godine koji su podržavali reformni pokret i Hrvatsku starokatoličku Crkvu činile su to iz političkoga oportunizma radi slabljenja društvenoga i političkoga utjecaja Katoličke Crkve u hrvatskom narodu, ali i iz vlastitih ideoloških uvjerenja.